Postoji izreka koja kaže da su ženska djeca više privržena očevima a muška majkama mada to nije nikakvo pravilo. Danas vam donosimo priču o video objavi koja je prikupila veliki broj lajkova.
Dijelimo s vama priču koja je prekrasna i ima dirljivu poruku o posebnoj vezi između oca i kćeri, što je zabilježeno i u literaturi, a ne u medijima. Ljubav roditelja jedno prema drugome često nije ublažena, ali životna iskustva i psiholozi često će sugerirati da postoji nešto jedinstveno u vezi između očeva i njihovih kćeri – imaju nježan i zaštitnički odnos isprepleten snagom, razumijevanjem i implicitnim povjerenjem koje će trajati cijeli život.
Ova priča počinje jednostavnim, gotovo neprimjetnim videom oca i kćeri koji plešu u kuhinji tijekom pripreme doručka. Nema glazbe, nema glamura, samo scena tipičnog jutra u kojem otac grli svoju djevojčicu i ljubi se s njom u nedostatku glazbe ili glamura. Popularnost videa brzo je obišla svijet i dovela do plača tisuća ljudi jer su prepoznali važnost roditeljstva u pogledu prisutnosti ljubavi, topline i jednostavnih trenutaka koji ostaju u srcu.
Majka je sve snimila, rekla je da nije željela slavu, već je htjela uhvatiti trenutak koji pokazuje čistu, bezuvjetnu ljubav koju su ona i njezino dijete dijelili. Psiholozi su često primjećivali da u očima kćeri otac nije samo roditelj, već i prvi primjer kako bi muškarac trebao voljeti, poštovati i braniti. Kao što je dokumentirano u RTS-u, očevi imaju značajan utjecaj na emocionalni razvoj djevojčica: njihovo samopouzdanje, sigurnost i način na koji kasnije doživljavaju romantične veze u odrasloj dobi.
- U tom smislu, ples u kuhinji nije samo igra, već je i lekcija o ljubavi i pažnji. U dječjem svijetu, ove male radnje imaju veće značenje od samih riječi: kada otac uzme igračku, čekat će ispred škole da vidi hoće li padati kiša ili će strpljivo ispričati priču za laku noć, stvorit će temelj povjerenja koji će trajati cijeli život. Očevi, znanstvenici i stručnjaci sugeriraju da ne moraju biti besprijekorni da bi bili voljeni – samo trebaju biti prisutni.
Njihova snaga je u tihim radnjama, dodiru i podršci koja ne zahtijeva prepoznavanje. Zato je video koji je obišao svijet imao tako veliku publiku: svatko je u njemu prepoznao dio sebe, što je bilo sjećanje na trenutke iz djetinjstva kada su nam očevi objašnjavali značenje bezuvjetne ljubavi.
Kako Dnevni avaz primjećuje, posljednjih godina vrijednost aktivnog očinstva i uloga očeva, osim što su zaštitnici, prepoznati su kao najvažniji u obitelji. Njihovo sudjelovanje u roditeljstvu ima značajan utjecaj na razvoj djeteta, a posebno na kćeri koje ih vide kao prvi primjer vjere i snage.
Važnost ovih trenutaka dokumentirana je u istraživanju Blica. Navodi se da rana sjećanja iz djetinjstva, posebno ona povezana s roditeljima, imaju dubok utjecaj na djetetovu psihu i određuju njegovu osobnost. Dok se materijalni darovi zanemaruju, male emocije imaju vječno postojanje: ples, zagrljaj, osmijeh i riječi “Oduševljen/a sam tobom”. To je upravo razlog zašto se mnogi odrasli kasnije ne sjećaju skupih darova, već mirisa djetinjstva i sigurnosti očeva glasa koji ih je pratio dok su odrastali.
Na kraju se položaj oca mijenja. Dok je kći mala, on će je držati u naručju i krpati joj lutku, a također će je učiti kako voljeti svijet bez straha. Kada odraste, više ne nosi njezin ruksak, već je savjetuje, podržava i ohrabruje. Postaje tihi pokazatelj njezina života, onaj koji ne mora uvijek govoriti, jer njegova prisutnost već sve prenosi.
Čak i nakon što više nije fizički prisutan, njegovo nasljeđe je i dalje vidljivo u postupcima, vrijednostima i metodama koje koristi za izgradnju odnosa s drugima. Upravo u tišini, nedostatku intrige, leži prava moć očinstva. Video iz kuhinje postao je popularan simbol istinske veze između očeva i kćeri – ne zbog svoje ljepote, već zbog svoje autentičnosti. To nas je potaknulo da preispitamo definiciju sreće, koja se ne temelji na veličini događaja, već na iskrenosti trenutka.
Ljudi su prepoznali važnost slike: jednostavna je, privlačna i podsjeća na korijene. Ljubav ne mora biti ekstravagantna u svom izražavanju. Jer veza između oca i kćeri nije tipična za običnu priču, to je poezija života. Nije ograničena vremenom, ne završava s godinama i ne jenjava čak ni kada riječi utihnu.
To je veza koja traje od prvog dana do posljednjeg daha, to je veza koja predstavlja očevu ulogu kao simbola sigurnosti, a kćeri kao sredstva njegove brige. Zato se svaki ples u kuhinji, svaki tihi zagrljaj i svaka izgovorena ljubavna riječ trajno bilježe u srcu. Ne na kameri, već u srcu. Jer očevi možda neće ostati zauvijek, ali njihova odanost jedno drugome – hoće.
