Jedn mlada žena je uzbuđeno očekivala svoju prvu bračnu noć ali ono što je uslijedilo nije mogla ni da zamisli. Neke tajne su otkrivene a ona je saznala mnogo toga i o sebi samoj.
Kad je pala večer i mladenci su se povukli u hotelsku sobu, prostor je još uvijek imao okus šampanjca i cvjetnih ostataka koje su ostavili posjetitelji. Bila je iscrpljena, ali sretna, pa je skinula veo promatrajući kako joj suprug prilazi s istim ugodnim osmijehom kakav nije izgubila cijeli dan. Napokon sami, rekao je tihim glasom, i činilo se da sve vodi ka mirnoj i ugodnoj noći. No, trenutak veselja prekinuo je mali detalj koji nitko nije mogao predvidjeti. Kad je popustila naramenicu haljine, na ramenu joj se pojavio ožiljak, uspomena na mlade godine, gotovo zaboravljeni sitni detalj kojeg se sjećala.
- No, osmijeh mu je izostao, nego je izrazio šok i tugu. “Gdje si to nabavio?” Pitao je, a glas mu je jedva suzdržavao drhtanje. Za nju je to bio običan trag na njezinoj koži, ali za njega je to bio pogled koji je prenosio bol iz prošlosti. Sljedeće objašnjenje promijenilo je sve. Njegova sestra, koja je odavno nestala u oceanu, imala je isti znak. Kao dječak sa 7 godina, svjedočio je kako su je valovi odnijeli, unatoč danima potjere, nikad nije pronađena. Sjećanje na nju nosio je sa sobom cijeli život, a posebno trag od pada na biciklu. Suze su mu zamaglile vid dok je govorio riječi koje su bile nevjerojatne. Srce joj je počelo ubrzano kucati, ali je pokušala odbaciti pomisao da je to jednostavno bila užasna slučajnost. Ovakvi trenuci pokazuju neočekivani utjecaj prošlosti na sadašnjost.
Portal Avaz navodi da mnogi slučajevi posvajanja u BiH i regionu dovode do toga da djeca imaju rupe u identitetu koje se vide tek kroz dodatne detalje, poput dokumenata, predmeta ili, u ovom slučaju, ožiljaka. Zatim je promatrao njezinu ogrlicu, dugi privjesak koji nikada nije skinula. Unutar njega, zamućena slika dvoje djece na plaži. Kad ga je prvi put otvorio, stao je i činilo se da pada. Ja sam… i ti, promrmljao je. Suze su joj se počele slijevati niz lice. Napokon je priznala: posvojena je, a roditelji su joj rekli da su je kao djevojčicu smjestili na plažu, s lancem kao jedinim uspomenom na prošlost. Od tada više nikada nije pretjerano ispitivala. Uslijedilo je razdoblje potpune tišine i tuge.
Nisu ništa poduzeli, a jutarnje sunce je polako ulazilo kroz prozor. Komentirao je štetu obojici: “Što rade ugledni ljudi kada je istina štetna – napustit će ono što ne mogu sačuvati.” Tog jutra bijela vjenčanica više ne predstavlja radost, već završetak sna. Uskoro su pozvani svećenik i odvjetnik, brak je stoga poništen. Međutim, među njima još uvijek nije bilo neprijateljstva. Održavali su razgovor, iz dana u dan, stvarajući novu vezu ne kao supružnici, već kao braća i sestre koji su se ponovno ujedinili nakon godina izgubljenog vremena. Njihova je tuga postala sredstvo ozdravljenja. Život ih je spojio na način da je ispunio praznine koje su oboje posjedovali.
Slične priče, neuobičajene u regiji, izazvale su emotivne reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti. Primjer iz Oslobođenja pokazuje primjere obitelji koje su bile razdvojene tijekom sukoba i nakon rata, djeca su bila izložena situacijama u kojima je nedostajala njihova roditeljska figura, posljedično, razvila svijest o vlastitom porijeklu. Godinu dana nakon toga oboje su se našli na plaži istog oceana gdje se dogodio nemili događaj. Na dlanu su nosili ruže koje su polako ubacivali u ocean, prisjećajući se roditelja koji su izgubili i dijete i roditelja. Sada su, kao braća i sestre, konačno razriješili ciklus patnje.
Rekla je tihim glasom: “Bog je možda znao što radi.” Možda je tražio da se okupimo kako bismo se konačno družili.” Njegov komični osmijeh uz suze bio je priznanje dogovora, unatoč činjenici da im je istina razorila živote, vratila im je ono najvažnije – obitelj. Njihova je pripovijest pouka da istina, unatoč svojoj boli, pruža slobodu. Nisu mogli ostati partneri, ali su našli značajniju vezu. Promatrali su horizont, prepoznajući da je prošlost sada iza njih, a da sadašnjost daje novi poticaj: moć praštanja i ujedinjenja. Stručnjaci često sugeriraju da suočavanje s identitetom, čak i s bolnim informacijama, može biti osnažujuće. Kako napominje Dnevni avaz, psiholozi smatraju da je priznanje istine važno za mentalno
zdravlje, jer bez obzira na ozbiljnost situacije, otkrivanje samih korijena pomaže ljudima da imaju pozitivniji odnos prema sebi i drugima. U konačnici, priča o njih dvoje nije o izgubljenoj ljubavi, već o ponovnom pronalaženju članova obitelji. Jer život će nas često slomiti kako bismo pokazali što smo cijeli život tražili – ali nećemo ni shvatiti da smo uzeti.
