Svi tragamo za ljubavi i želimo da imamo u svom životu neku osobu koja nas voli i koju volimo. Neki pojedinci ljubav nikada ne pronađu a drugima se desi kada se najmanje nadaju.
Imala sam 39 godina i prošla sam kroz nekoliko dugih romantičnih veza koje nikada nisu bile u potpunosti uspješne, pa sam već vjerovala da nikada neću pronaći ljubav koja će biti spokojna i sigurna. Kad me jednog dana posjetio očev poznanik Steve, nisam očekivala ništa izvanredno, ali u trenutku kada su nam se pogledi sreli, osjetila sam toplinu i lakoću koju nikada prije nisam doživjela. Steve je imao 48 godina, gotovo 10 godina stariji od mene, ali osjećala sam se prepoznatom, shvaćenom i u miru s njim, kao da sam ga oduvijek poznavala.
- Počeli smo se viđati, moj otac je bio presretan zbog ideje da mu njegov najbolji prijatelj postane zet, a samo šest mjeseci kasnije Steve me zaprosio, a ja sam rekla “da” bez ikakvog straha. Vjenčanje je bilo jednostavno i lijepo, što sam i očekivala kao mlada djevojka, a dok sam odijevala bijelu haljinu, vjerovala sam da sam konačno na pravom mjestu u životu. Nakon proslave otputovali smo u Steveovu luksuznu rezidenciju, iskoristila sam priliku da odem u kupaonicu kako bih se presvukla u svoje misli. Kad sam se vratila u svoju spavaću sobu, ono što sam zatekla potpuno me je zaledilo. Tiho sam izgovorila njegovo ime, nesigurna hoće li razumjeti što pokušavam – tada je rekao, Žao mi je…
Trebao sam ti ovo reći ranije. U tom trenutku shvatila sam da moj brak tek počinje i da će istina biti teška. Stajala sam na vratima spavaće sobe, haljina mi je još uvijek bila raskopčana, srce mi je kucalo toliko brzo da sam vjerovala da ga može čuti, jer Steve se nije pojavio kako sam očekivala, niti je imao izgled čovjeka koji ulazi u svoju bračnu noć s osmijehom i željom, već je sjedio na rubu kreveta, s rukama na licu, kao da će izgovoriti istinu koju je godinama nosio kao kamen na prsima. Kad me pogledao, oči su mu bile ispunjene užasom, ne žaljenjem zbog prijevare, već užasom od gubitka.
Objasnio mi je da mora rano promijeniti strategiju jer je rana na boku počela krvariti. Shvatila sam što se dogodilo tek kad sam pogledala njegov lijek i pronašla malu vrećicu blizu kreveta. Glas mu je bio oklijevajući dok je priznavao da mu je prije dvije godine dijagnosticirano ozbiljno stanje o kojem se ljudima obično šuti zbog potencijalne percepcije slabosti ili tereta, da je tijekom veze prošao terapiju, provjere i noći za koje nije bio siguran hoće li dočekati jutro.
Izjavio je da mi namjerava sve reći prije vjenčanja, ali da svaki put kad me vidi s osmijehom, kako planiram budućnost i pričam o zajedničkim putovanjima, gubi samopouzdanje, jer je vjerovao da ću, ako saznam istinu, otići. Nije mi to rekao uz komentar, već s dubokim žaljenjem priznao je da mi je uskratio mogućnost izbora i da je to bila njegova najveća pogreška. Našla sam se na njegovoj suprotnoj strani, zbunjena, povrijeđena, ali i svjesna da ovo nije priča o izdaji kako sam očekivala, već o čovjeku koji je prekasno shvatio da prava ljubav ne postoji bez istine.
Raspitivala sam se je li me oženio jer mu je trebao netko tko će se brinuti o njemu, plakao je i rekao da me oženio jer se prvi put želi boriti, a ne predati. Nismo uspjeli proslaviti tu noć. Satima smo razmjenjivali misli o bolnicama koje je skrivao, pravu da promijenim mišljenje i definiciji braka kada se iluzije uklone i zadrži samo stvarnost. Objasnio mi je da će moći razumjeti ako odlučim otići, jer zaslužujem istinu prije prstena, a ne poslije. Sljedećih dana bila sam rastrgana između ljutnje i suosjećanja, između osjećaja izdaje i spoznaje da život često nije crno-bijeli, da se sastoji od crno-bijelih dana. Lagao je o svrsi svog putovanja, ali se bojao biti sam.
Nisam mu odmah oprostila, ali nisam ga ni napustila, jer sam vjerovala da ljubav poprima razne oblike koji nas plaše. Danas, dok ovo pišem, još smo zajedno, ali drugačije nego prije, jer sada među nama nema tajni, skrivenih dijagnoza ili neizrečenih briga. Naučila sam da brak ne počinje savršenstvom ljubavi, već istinom, koliko god kasno izgledala, rečenica izgovorena u krivo vrijeme može postati početak iskrenijeg načina života.
