U zadnje vrijeme internetom često kruže slike za koje se nekada zapitamo da li su stvarne ili je vještačka inteligencija učinila svoje. Tako su mnogi mislili i za ovu sliku, ali je ona stvarna ipak.
Hidžab, koji je uobičajen među ženama širom svijeta, nije samo pokrivalo koje pokriva glavu, već simbol koji ima značajno značenje. U islamskoj vjeri predstavlja skromnost, duhovnost i naglasak na unutarnjim vrijednostima umjesto vanjske ljepote. Žene koje ga nose često ga smatraju oblikom oklopa koji ih štiti od vanjskih opasnosti i omogućuje im da pokažu svoju osobnost i unutarnju snagu. Međutim, u današnjem složenom svijetu, definicija hidžaba postala je mnogo zamršenija i višestruka.
Dok je u nekim zajednicama hidžab dio kulturnog naslijeđa i obiteljske tradicije, u drugim slučajevima on je izabrani prikaz osobnog identiteta. Utjecaj medija i mode na hidžab je doveo do toga da mu se doda nova dimenzija – on više nije samo vjerski simbol, već i sredstvo izražavanja kreativnosti i moderne estetike. Ključno je prepoznati da postoji značajna razlika između nošenja hidžaba u osobnu odanost i nošenja hidžaba pod pritiskom društva ili obitelji.
U nekim narodima žene koje ne nose hidžab podložne su kritici, diskriminaciji, pa čak i zakonskim posljedicama. Suprotno tome, u drugim dijelovima svijeta žene pokušavaju imati priliku nositi ga bez ograničenja. Ova dvostruka borba jasno ukazuje na značajno pitanje – slobodu izbora. Legitimnost vjerske prakse proizlazi iz vlastite odluke žene da nosi hidžab, a ne iz vanjskih sila, kao što je pritisak izvana. Primjetno je da je u posljednjem desetljeću hidžab postao dio svijeta mode.
Mnogi modni pojedinci i influenceri usvojili su ovaj tradicionalni simbol kako bi odgovarali modernoj modi. Na taj je način nastao pokret nazvan “modest fashion” koji spaja religijska uvjerenja s modernom modom. Ova metodologija dala je ženama priliku da budu privlačne i profinjene, a da zadrže svoju ženstvenost. Mnoge mlade djevojke nalaze tu ravnotežu između modernog i tradicije, što im omogućuje da zadrže vezu sa svojom zajednicom, a istovremeno razvijaju svoju individualnost.
U zapadnim kulturama žene koje nose hidžab često su podložne predrasudama i pretpostavkama. Međutim, neki od njih koriste svoj izgled kako bi se suprotstavili tim negativnim uvjerenjima. Za njih je hidžab simbol moći, samopouzdanja i autentičnosti, ne predstavlja problem ili ograničenje. Nasuprot tome, u drugim dijelovima svijeta žene se bore za pravo da skinu hidžab, što pokazuje da sloboda povezana s hidžabom nije univerzalna, već ovisi o društvenim i političkim uvjetima.
Ovaj kontrast između težnje za slobodom i borbe hidžaba da ga nosi ili skine otkriva srž problema: sloboda se ne postiže prisilom ili zabranom, već sposobnošću izbora. Hidžab ne bi trebao služiti kao uzrok podjela ili sukoba, umjesto toga, on bi trebao biti sredstvo za povezivanje različitih kultura i perspektiva. Umjesto da se koncentrirate na osude ili generalizacije, ključno je razumjeti da svaka žena ima jedinstvenu priču i razloge za nošenje ili nenošenje hidžaba.
Svaka osoba koja nosi maramu ima osobno dostojanstvo, izbor i pravo da bude ono što želi. U konačnici, društvo bi trebalo stvoriti inkluzivnije i pravednije zajednice koje cijene slobodu pojedinaca. Umjesto donošenja ishitrenih, površinskih prosudbi, bitno je razviti empatiju i dublje razumijevanje ovih složenih pitanja. Kod hidžaba se radi o identitetu, autentičnosti i ljudskim pravima, svi mi imamo odgovornost podržati one koji žele živjeti po svojim principima, bez straha od osude ili prisile. Samo poštivanjem i dopuštanjem drugima da izraze svoju individualnost možemo stvoriti svijet u kojem je svatko slobodan izraziti svoju individualnost.
