Pred sami odlazak pred matičara sa svojim izabranikom mladenku je u sobu pozvao njegov otac i ponudio joj novac da ostavi njenog sina i da pobjegne što dalje od njega.
Te riječi, izgovorene tihim i drhtavim tonom, odjeknule su mi u ušima dok su sudionici vjenčanja plesali u dvorani ispred mene. Moj svekar, koji je bio hladan i ozbiljan, ali kojeg jedva poznajem, samo mi je pružio ruku s novčanicom od 1000 dolara i pogledao me očima u kojima se vidio strah. Ruka mi je drhtala dok sam držala čekovne knjižice. “Što… što to znači?” šapnula sam, ali on je samo odmahnuo glavom, kao da nema vremena za pojašnjenje.
Vratila sam se u apartman za mladence i promatrala svog supruga kako se opušta na telefonu, bez vidljive napetosti. Kako da mu prenesem ono što mi je njegov otac upravo rekao? Biste li mi stvarno vjerovali? Adrenalin mi je jurio kroz srce. Trebala sam donijeti odluku – sada. Ili ću ostati ovdje i ignorirati obavijest… ili ću pobjeći i zauvijek promijeniti svoj život. Na kraju sam zgrabila kofer i napustila hotel u 2:17 ujutro dok je kiša još lagano padala. Nisam bila sigurna bježim li od svog supruga… ili od nečeg zlokobnijeg.
Kiša je padala kroz prozore taksija dok sam sjedila mirno, držeći se za kofer i rukom plaćajući troškove svog svekra. Svaka kap na staklu izgledala je kao zvuk sata koji je odbrojavao preostale sekunde moje sigurnosti. Moj najbliži prijatelj, Marko, čekao me je u stanu, bio je spreman primiti me, ali čak ni on nije bio svjestan ozbiljnosti situacije. Kad sam stigla, Marko me je primio u svoj dom ne tražeći od mene ništa. Bio je u pidžami, ali oči su mu još uvijek bile otvorene. Rekao je: “Uđi brzo” i zatvorio vrata za mnom.
Ležala sam na njegovom kauču na razvlačenje, pokušavajući održati temperaturu koja je prihvatljiva mom srcu. Objasnila sam mu svaki slog, svaki djelić straha glasom svog svekra. Marko je dugo šutio, a zatim rekao: “Ako ti je rekao za vlastito dijete, to bi značilo da se boji tebe, a ne onoga što bi mu mogla reći.” Te noći nisam spavala. Svaki zvuk u hodniku izgledao je kao skok. Svako vozilo koje je prešlo prozor činilo se kao prijetnja. U 3 ujutro, moj mobitel je zavibrirao.
Na monitoru je bilo 10 propuštenih telefonskih poziva od supruge i 5 poruka od svekrve. Prethodna je glasila: Vratite se odmah. Niste sigurni što pokušavate. Ujutro sam otišao u banku i uzeo sav novac sa zajedničkog računa. Nisam znao hoće li ga spriječiti da ode čim bude odsutan. Zatim sam otišao na policiju. Namjeravao sam ostaviti poruku – ako mi se dogodi nešto nesretno, kako bi je mogli pronaći. Policajac me je detaljno zabilježio, ali je na kraju rekao: “Gospođo, sve što imate je rečenica koju je izgovorio vaš svekar. Bez čvrstih dokaza, to je samo nagađanje.” U to vrijeme sam se sklonio u Markovu kuću.
Nitko od članova moje obitelji nije znao gdje se nalazim. U međuvremenu, informacije su se počele objavljivati na internetu. Moja supruga je objavila sliku naše prazne spavaće sobe i napisala da je pobjegla i da ima problema s mentalitetom. Kritike su bile oštre: ljudi su suosjećali s njim, ali su me i osuđivali. Treće noći, Marko je putem interneta naišao na dokumente – stari sudski nalog protiv tvrtke mog supruga. Radilo se o optužbi za utaju poreza koja je neobjašnjivo nestala. Počeo sam dalje istraživati i pronašao mrežu sumnjivih transakcija u vezi s nekoliko članova njegove obitelji.
- Novac je potrošen u fiktivnim organizacijama i vraćen preko posrednika. Najgore je bilo kada sam na mobitelu pronašao poruku koju sam gotovo izbrisao. Poslana vam je s nepoznatog telefonskog broja: ako cijenite život, nemojte potpisivati dokumente sljedećih 30 dana. Srce mi je zastalo. Nisam razumio o čemu se radi, ali znao sam da je sve povezano. Marko i ja posjetili smo odvjetnika i dostavili sve dokaze koje smo prikupili. Bio je izravan: “Morate ostati skriveni.” Čini se da je ovo ozbiljna financijska prijevara, moguće pranje novca. “Vaš supružnik možda nije svjestan svega, ali netko u njegovoj obitelji očito pokušava vas izvući iz situacije.” Dani su provedeni u strahu.
U petak navečer zazvonio je Markov interfon. U filmu se pojavio suprugov tast. Srce mi je zastalo. Marko je htio pokušati pobjeći od njega, ali sam mu rekla “pusti ga gore”. Kad je stigao, izgledao je kao čovjek koji nije spavao danima. Postavio je stolicu nasred sobe i pokrio lice dlanovima. Korisno je za tebe da pobjegneš, rekao je na kraju. Nadali su se da ćeš se obvezati na dokument koji će ti ostaviti milijun dolara manjka na računima. Ako to dokumentiraš, otići ćeš u zatvor, a vlasti će biti učinkovite. Krv mi je zagrizla.
“Moj supružnik… je li svjestan?” Punac je spustio pogled. Vjerujem da nije svjestan. Međutim, njegova majka zna. Njezin brat. Oni su sve organizirali. Pokušali su te uvesti dok si još bila pijana od vjenčanja, kako bi potpisali dokumente bez da ih shvate kao formalnost. Suza mi je kliznula niz usne. Markova ruka mi je kliznula preko ramena, ali ja sam gledala svog svekra. “Koji je razlog tvoje pomoći?” Duboko je udahnuo. Jer sam jednom svjedočio kako siluju drugu ženu. I nisam ništa učinio.
Neću dopustiti da se to ponovi. Složili smo se da predamo sve svoje stvari tužiteljstvu. Nekoliko tjedana kasnije, policija je upala u tvrtku i uhvatila ujaka mog supruga i još tri osobe. Moj suprug je bio šokiran kada je vidio što se događa iza njegovih leđa. Nakon mjesec dana, pronašao me je u Markovom stanu. Nije pokazao nikakav bijes – samo se pojavio slomljenog duha. “Cijenim te”, rekao je tihim glasom. „I ako ikada poželiš, volio bih da pokušamo ponovno.
Međutim, ovaj put bez njih.“ Nisam mu odmah odgovorio. Zavirio sam kroz prozor, moj pogled je putovao prema horizontu, koji se sada činio sigurnijim nego prije. „Još uvijek ne znam“, rekao sam iskreno. Prvo moram naučiti kako ponovno izgraditi vjeru.
