Gubitak bliske i voljene osobe oostavlja bol koja ne proolazi. Žena iz naše priče je pored toga što je izgubila baku saznala i šokantne stvari o svom suprugu koje joj je otkrila komšinica.
U ovoj emotivnoj priči istražujemo put od gubitka do unutarnje snage, od slomljenog srca do odlučnosti da prevladamo zlo skriveno maskom ljubavi. Anina baka bila je izgubljena, imala je veću ulogu u njezinom životu od pukog roditeljstva. Bila je njezino svjetlo, njezino utočište i jedina podrška na svijetu. Na bakinom sprovodu, dok je kiša tiho padala na crne kišobrane, osjećala je da joj je život prepolovljen pod nogama.
Dok je nepomično stajala, jedino što ju je držalo na nogama bio je čvrsti stisak njezina supruga Marka. U tim trenucima, on je bio njezin spasitelj, tihi zagovornik koji se zavjetovao da će s njim kao svojim vođom prevladati sve prepreke. Nakon sprovoda, tuga je preuzela svaki dio nje.
Sati su se pretvorili u turobnu, tihu agoniju. Marko je bio s njom i brinuo se za njezinu predanost i brigu. Preuzeo je sve – odgovarao je na pozive, kuhao čaj i smirivao ju je kada je plakala tijekom noći. Jedne večeri, Ana je sjedila s glavom na kauču, a on je predložio da prodaju bakinu kuću. Govorio je tiho, rekavši da će joj to ublažiti bol, da će je osloboditi tereta sjećanja koja su je samo negativno utjecala. Ana je isprva odbila zahtjev, ali njegove ljubazne riječi na kraju su je uvjerile.
- Smatrala je ovo prilikom da se oprosti od bakine kuće, nadajući se da će to sačuvati toplinu njezine mladenačke privrženosti. Međutim, po dolasku u selo, sukob s Verom, koja je bila u blizini, uznemirio ju je. Dok je razmišljala o postupcima svog muža ovdje, Vera je izgovorila riječi koje su u Anino srce unijele jezu: “Znaš li što je tvoj muž radio ovdje dok je tvoja baka još bila živa?” Ana je ostala bez riječi.
Njezin prvi odgovor bio je šok – je li moguće imati vezu između te dvije stvari? Ne. Nemoguće. Stigla je u kuću i sve je bilo identično kao i prethodnog dana, ali tišina je bila drugačija. Teža. Na tavanu je pronašla ormar s bakinom najdražom odjećom. Međutim, ništa nije bilo tako uredno ili detaljno kao što je nekad bilo. Sve je bilo rastrgano, oštećeno i razbijeno na komadiće. Njena vezena košulja – uništena. Kaput – poderan. Prekriven smećem. Osim toga, tu su bile razbijene čaše i razbijena šalica koje su pripadale baki s kojom je ujutro pila čaj.
Ana je shvatila: ovo nije bio čin lopova. Ovo je bio čin mržnje. I u ovom trenutku, kao da su svi svjetski problemi riješeni, riječi susjede su shvaćene i primijenjene s hladnoćom značaja. Marko. Dok joj je objašnjavao da je na poslovnom putu, prošao je pored te kuće. Stigao je punog trbuha, ispunjen bijesom, i izlio svoj bijes na bespomoćnu staricu koja je sve trpjela kako bi zaštitila svoju unuku.
Prema web stranici “Glasa Srpske”, nasilje u zajednici koje se obično ignorira, posebno prema najvažnijoj osobi, često se ponavlja u našim zajednicama. Slično tome, ovaj slučaj pokazao je da zlostavljači često prikazuju sliku voljenog, brižnog partnera, dok svoju mračnu stranu skrivaju ispod vrata. Kada je gospođa Vera stigla na tavan i provjerila stvari, Ana je ostala bez daha.
Baka je bila izložena nasilju od strane muškarca kojeg je voljela, sve kako bi sačuvala svoj brak. To je učinila u ime ljubavi, bez glasa ili oklijevanja. Čak je tražila da Vera šuti, inače će Ana propasti. To je bila posljednja žrtva koju je podnijela. Časopis “Blic Žena” izvijestio je da se broj starijih osoba koje pate od obiteljskog nasilja povećava svake godine, a većina žrtava ne prijavljuje ovu vrstu nasilja. Uništavanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, ekonomske poteškoće i nedostatak suosjećanja olakšavaju ove tragedije, koje se često događaju nakon što je prekasno.
Ana, koja je tada bila ozlijeđena i još živa, prepoznala je da je lijepi svijet u koji je vjerovala samo iluzija. Prepoznala je da se mora suočiti sa stvarnošću koja je štetnija od bilo kakvog gubitka. „Ponekad najveće bitke nisu one koje se vode s drugima, već sa samima sobom i ljudima koje najviše volimo“, rekla je sociologinja Maja Kovačević u intervjuu za „DW Balkan“, koji vrlo precizno opisuje te situacije. U jednom trenutku tugu je zamijenio hladan osjećaj jasnoće. Ana je čuvala dokaze: poderanu košulju i komadić šalice. Shvatila je da se nikada neće vratiti u tu rezidenciju s istim nedostatkom znanja.
Tog dana nije odlučila trajno napustiti Markov zagrljaj, već ga je odlučila razotkriti. Ova naracija pokreće bolne misli o povjerenju, ljubavi i mračnoj strani obiteljskih odnosa. Međutim, potiče nas da razmislimo o tome da svi imamo moć odabrati da ne nastavimo patiti. Da to nije konačno odredište, već početno putovanje. Kada istina zamijeni laž.
