Radeći na filmu “Crna Gora” glumac Svetozar Cvetković doživio je scenu za koju vjeruje da će ga zauvijek pratiti. Izvanredan profesionalac i istinski vrsni poznavatelj glume, Svetozar Cvetković kroz svoju je karijeru ostvario brojne kultne uloge. Ljetos mu je dodijeljena nagrada “Pavle Vuisić” kao priznanje za značajan doprinos glumačkoj profesiji.
Kroz život su ga dosljedno pratile izuzetne žene, a on je ovu nagradu odlučio posvetiti jednoj od njih. “Prije sedam-osam godina rastanci su često bili ispunjeni emocijama, jer su mnogi mislili da bi to mogao biti naš posljednji susret. Zbog raznih okolnosti morao sam prekinuti snimanje na pojedinim projektima, ali tijekom putovanja u sjeverne krajeve naišao sam na liječnica koja mi je vratila život i omogućila mi da večeras budem s vama. Zove se Nada Basara i ja joj se zahvaljujem na ovoj nagradi.
- U nedavnoj epizodi podcasta “Agelast” prepričao je fascinantne anegdote sa raznih filmskih setova, posebno otkrivajući neke iznenađujuće incidente koji su se dogodili iza kulisa “Crne Gore”. Još uvijek se jasno sjeća kako mu je redatelj šaputao na uho dok se spremao snimiti eksplicitnu scenu s kolegicom koja je bila 20 godina starija od njega. Pitao se može li ga iznošenje tog detalja uzrujati. Njihova početna suradnja dogodila se u Crnoj Gori, gdje su radili zajedno.
Tijekom tog razdoblja imao sam zadovoljstvo raditi sa Susan Anspach, poznatom po ulozi u “Pet lakih komada”. Bilo je to fantastično iskustvo. U dobi od 22 godine smatrala sam je prilično ozbiljnom osobom, jer je tada imala 42 godine. Jako sam je poštovao, ali Mak je imao jedinstvenu viziju da snimi najduži poljubac ikad snimljen. Vježbali smo ovaj dugotrajni poljubac, koji je uključivao zamršenu koreografiju. Skočila bi na mene, plesali bismo s drugima i dijelili poljupce.
Cvetković se smiješi dok se prisjeća kako se ona uvijek spremala za te vježbe, koristila sprej za usta, pa je njemu sve to bilo prilično ugodno. Nastavlja, opisujući njihovo putovanje sve dok ne stignu do sobe u kojoj on spava, koja je prilično impresivna – ima tuš, specifičnu vrstu madraca i prostor okrunjen kukuruzom. U tom trenutku Mak prokomentira: “Pa vas dvoje ćete se ljubiti u kruni žita.” Promatram njezine oči uprte u to, razmišljajući kako bismo mogli nastaviti.
Ulazim pod tuš, a nedugo zatim ona ulazi da uzme svoj. Prvo što mi kaže je „Ne gledaj“, na šta ja odgovaram „Jesam, imam pantalone na golo telo, srpske partizanske“. Njeno sljedeće pitanje je: “Jesam li debela?” Zatim je vrijeme za snimanje scene u kojoj bi trebali prenijeti svoju ljubav. Na kraju se nađemo u polju kukuruza, potpuno goli. Smještam se na nju, s ručnikom prekrivenim stražnjicom, iako nisam siguran u svrhu toga.
- To podsjeća na Švedsku, zemlju koja se osjeća toliko slobodnom da se čini da je to moguće samo u našoj zemlji. Sada se sve slaže. Tomislav Pinter, direktor fotografije, pažljivo slaže svaki element, od rasvjete do najsitnijih detalja, jamčeći izvrsnost; profesionalnost svih uključenih je izvanredna. Sve je sinkronizirano kako je planirano, a mi odlučujemo voditi ljubav u tom trenutku. Smještam se na nju i taj se trenutak proteže na 15-ak minuta, tijekom kojih mi ona nježno pjeva pjesme na uho. Kad završi, ležimo zajedno i razgovaramo koliko god možemo.
Osjetio je nelagodu dok je ležao otkriven između njezinih nogu, ali onda se redatelj nagnuo i prošaptao zbog kojeg je zaboravio čak i svoje ime. Bez obzira na perspektivu, nalazim se između njezinih nogu. Napominje da smo u jeku snimanja. Nakon što ga umetnu, zatvaraju ga. — Stanite, stanite! Makaveev doziva dok spušta poklopac, prilazi mi i nešto tiho šapuće na uho. U tom sam trenutku potpuno izgubio svijest o vlastitom imenu. Ljubazno mi je rekao: “Ako uživaš, tvoje je!
Zatim se raspituje što mi je prije rekao, a ja odgovaram da je spomenuo nešto sasvim lijepo o njoj. Nastavljamo snimati tu scenu. Tijekom snimanja odjednom mi se u glavi pojavi neobičan osjećaj koji podsjeća na osjećaj kada vam nešto zapne u grlu. Činilo mi se da se zaustavio točno u središtu moje glave. Predlažem da završimo snimanje. Priđem Bojani da joj kažem da doživljavam nešto neobično. Kad sam odmahnuo glavom, uši mi je ispunio zvonki zvuk. Bacaju poglede na mene i sugeriraju da možda imam kurje oko u uhu, komentirao je Svetozar Cvetković u podcastu “Agelast”.
