Prije sedam godina proslavljeni trubač Dejan Petrović doživio je tešku prometnu nesreću, spasila ga je samo sretna sreća. Po povratku u Užice, Dejan je od umora zaspao za volanom, osim toga, Sveti Ilija ga je zaštitio od smrti koja će se sigurno dogoditi.
– Bog je čuvao mene i svetog Iliju, jer se događaj dogodio u naše blagdansko vrijeme. Ne postoji treći faktor koji mi je spasio glavu. Tog dana krenuo sam u Užice potpuno novim autom koji sam posudio dva dana ranije. Namjeravam sudjelovati u tehničkom pregledu sa suprugom i djetetom. Zbog ubrzanog tempa koji smo doživjeli tih dana i višestrukih neuspjeha, shvatio sam da sam iscrpljen, ali sam ipak odlučio otići. U Ovčar toplicama sam toliko iscrpljen da vjerujem da ne mogu više voziti i namjeravam stati sat vremena da se opustim – rekao je. Nesreća se dogodila 2. kolovoza na dan sv. Najtopliji dan u godini.
- – Razumijem da više ne mogu voziti, pa kažem ženi da joj kažem da ću stati da odrijemam, to će objasniti zašto sam isključio telefon. Kako mi je izlazak sunca oduzeo vrijeme, namjeravao sam proći pored manastira Vavedenje, pored fontane, kako bih se parkirao i odrijemao, jer ima hlada. Dekrokirao sam telefon i sudjelovao u tunelu. Dok sam to radio, tunel je dodatno smanjio temperaturu moje kože. U tom sam trenutku spavao s planete i ničega se nisam sjećao, rekao je Petrović.
Dejan se kroz tunel vozio dok je spavao, probudio se kada je pao u provaliju.- Nakon izlaska iz tunela držao sam se ravno i udario u čvrste betonske stupove. Skoro sam ih rodila. Nakon toga auto je izgubio kontrolu i ja sam pao na dno svijeta. Otklizao sam se četiri ili pet puta i probudio sam se neposredno prije pada. Vjerujem da sam razgranao i posjekao nekoliko stabala. Kad sam se probudio u sekundi, prestravljeno sam obuzdao volan. Mislio sam samo na ćerku Jovanu i tugu što je više neću videti, rekao je Dejan Petrović u emisiji “Survivors” na K1.
- Opisao je što ga je spasilo i što namjerava učiniti s dubokom jamom bez dna. Posljednje tronožno drvo kraj jezera, koje me spasilo. To nije jezero, nego je sastavljeno od mulja i svjestan sam da ako skliznem u njega, ne mogu izroniti. Molio sam Boga da me uzme, da ne padnem u vodu, toga se jako bojim. U zadnjoj sekundi uspio sam otvoriti krovni otvor i skočiti kroz njega. Neugodan je to osjećaj, sličan je provaliji da ne mogu promatrati cestu. Provirila sam kroz živicu i primijetila da časne sestre iz opatije bulje u mene. Oni ne shvaćaju da sam tamo, ali ja shvaćam. Ljudi su vikali i pitali ima li koga ispod mene, ali ja nisam ništa čuo. Nakon toga sam postao paranoičan i vjerovao sam da sam se rasplinuo, što je uobičajeno u filmovima. Pretpostavio sam da sam umro jer me se nije čulo s dna ponora, rekao je.
Jedan me čovjek u tom trenutku opazio i krenuo mi pomoći. Pitao me jesam li dobro, a ja sam odgovorio bezbrižno. Čuo sam samo kako mi je savjetovao da pustim auto s vatre jer se neće zapaliti. Dok je motor bio ugašen, sjetio sam se da mi je torbica u autu s novcem i svim dokumentima, zbog čega smo nas dvojica razbili krovni otvor, što mi je omogućilo da dođem do dokumenata. Krenem na put s tim čovjekom i u tom periodu me uhvatio adrenalin. Počeo sam se nepravilno tresti, nisam mogao zapaliti cigaretu ni popiti vode – komentirao je.
