U današnjem članku prenosimo jedno neobično i emotivno lično iskustvo koje je podijelila Ljubica, žena koja je nakon napornog radnog dana doživjela susret koji ju je ostavio u zbunjenosti, nelagodi i blagom strahu.
Sve se dogodilo na Terazijama, poznatom prometnom mjestu u srcu Beograda, gdje je žurila da stigne na autobus, misleći da je sve što je tog dana može zadesiti – obična gužva i umor.U žurbi je osjetila kako je neko snažno povlači za ruku. Pred njom je stajala trudna Romkinja, koja joj se odmah obratila rečima: “Vidim tvoj problem.” Ljubica je zastala, iznenađena, dok je žena počela s već poznatim govorom – da je trudna, da traži pomoć, ali da zauzvrat može reći nešto o njenom zdravlju.
- Iako je situacija u prvi mah izgledala kao obična molba za pomoć, način na koji je žena govorila naterao je Ljubicu da zastane. Pomislila je: “Zašto mi govori baš o zdravlju?” – jer je upravo to bila tačka koja ju je najviše boljela. Bez mnogo razmišljanja, iz torbe je pokušala izvući novčanik, ali je otkrila da je – prazan.
Taj trenutak je bio prelomna tačka. Romkinja je, bez ustručavanja, tvrdila da Ljubica ipak sigurno ima novac, skriven negde. Kad joj je ova odvratila da nema ništa, žena joj je, s iznenađujućom dozom hladnoće, rekla nešto što joj je sledilo krv u žilama: “Lažeš, ali nema veze – svakako nećeš imati ni dece, ni para. Bićeš siromašna. Tako ti i treba.”
Ljubica je u tom trenutku osjetila šok i jezu, ali i zbunjenost: da li je ovo samo slučajnost ili nešto više? Ipak, odlučila je da ne ostane u tom emocionalnom stanju, već da ode do najbližeg bankomata, s jasnim planom – proveriti stvarno stanje računa i zaboraviti susret.
Dok je pretraživala kartice u novčaniku, pronašla je sakrivenih 100 evra, što ju je dodatno uzdrmalo: da li je ta žena zaista “vidjela” taj novac, ili je sve bila slučajna pogađanja? Nije imala odgovor, ali je odlučila da ostane racionalna i ne prepusti se praznoverju.
- Ubacila je karticu, unijela cifru, čekala potvrdu… ali novac nije izašao. Umjesto toga, bankomat je “progutao” novac, transakcija je prošla, ali keš nije stigao u ruku. Stajala je tamo, sa osećajem da joj se sve upravo raspada.
U tom trenutku panike, oblivena znojem, osjetila je da se nešto mora promijeniti. Pitanje koje je tada sama sebi postavila – da li da se plašim njenih reči? – postalo je okidač za razmišljanje. Nije željela da život provodi pod teretom tuđih prijetnji, pogotovo onih izrečenih na ulici, u prolazu, u trenutku slabosti.
Podsjetila se na riječi svog oca, Zorana, koji joj često govori: “Čuva Bog Zoku svog.” Odlučila je da ne želi da je vodi strah, da neće živjeti u uvjerenju da je nekoliko rečenica koje je izgovorila nepoznata žena – presuda njenoj budućnosti. A ako se ikada bude i kupala u soli da “skine čini”, kako sama kaže, barem će znati da je to učinila iz šale, a ne iz očaja.
Ova priča nije samo susret s nepoznatom osobom na ulici. To je susret sa vlastitim strahovima, pitanjima bez odgovora, i trenucima kada nismo sigurni u ono što znamo o sebi. U tom trenutku slabosti, Ljubica je pokazala da uprkos svim izazovima i čudnim signalima iz spoljašnjeg sveta, čovek ipak ima izbor – da se ne da uvući u spiralu praznoverja i da odluči da zadrži snagu razuma.Jer život, ma koliko ponekad bio nepredvidiv i surov, i dalje je u našim rukama.
