Ime Janike Balaže ne evocira se s tugom i suzama, već uz osmijeh i čašu vina, u jednoj od brojnih konoba oživljenih melodijama tamburice.Ovaj vojvođanski tamburaš romskog podrijetla ostavio je zadivljenje brojnih pojedinaca svojim izuzetnim izvođenjem solističkih segmenata.
- Rođen 1925. godine u Lukinom selu kod Zrenjenina, po imenu Janika Rac; međutim, uzeo je majčino prezime zbog pogrdne konotacije izvornog prezimena u mađarskom jeziku, što je za Srbina bio podrugljiv izraz. Njegovo odrastanje odvijalo se u Bečeju, gdje je u gostionici “Društvo malih bogataša” započeo svoje glazbeno djelovanje. U početku je svirao violinu, ali uvidjevši da ne može postići status najboljeg violinista, prešao je na tamburu.
- Od 1949. Balaža prati instrument koji je bitan za identitet. Direktor je u tom razdoblju zarađivao plaću od 1.500 dinara, ali je za svoju tamburu uložio čak sedam tisuća dinara. Janika je često primjećivao da se zvuk nalazi u čovjeku, posebno u njegovim prstima, tvrdeći da kvalitetu pjesme određuje ta unutarnja rezonancija, a ne instrument koji svira.Od osnutka 1958. član je cijenjenog Velikog tamburaškog orkestra Radio Novog Sada, a sa svojim malim osmeročlanim tamburaškim ansamblom održao je i međunarodne turneje.
Od osnivanja Radio Novog Sada 1951. dane je provodio u studiju, a noći u birtijama, često na kultnoj Petrovaradinskoj tvrđavi. Unatoč brojnim pozivima iz Sjedinjenih Američkih Država i bivšeg Sovjetskog Saveza da se preseli i podučava mlade sviranju tambure, bio je odlučan u želji da ostane u Novom Sadu, gdje je i preminuo 1988. godine.Danas se Janikine glazbene skladbe izvode do kasno u večer, a stihovi posvećeni njegovom orkestru u skladbi Osam tamburaša s’ Petrovaradina i dalje su iznimno cijenjeni.
BONUS TEKST:
Paprika je popularno povrće (iako se botanički smatra voćem) koje se koristi u mnogim kuhinjama širom sveta. Evo nekoliko zanimljivosti o paprikama:Poreklo: Paprika potiče iz srednje i Južne Amerike, a njeni prvi uzgajivači bili su starosedeoci iz Meksika i okolnih područja. U Evropu je donesena nakon Kolumbovih otkrića Amerike.
Različite vrste: Paprike dolaze u različitim oblicima, veličinama i bojama. Najpoznatije boje su crvena, žuta, zelena i narandžasta, ali postoje i ljubičaste, crne i čak bele paprike. Različite boje označavaju različite faze zrenja ploda, pri čemu je crvena paprika obično slađa jer je potpuno zrela.
Vrste paprika: Postoje dve glavne vrste paprika – slatke (koje se koriste u salatama, jelima i začinima) i ljute (koje se koriste za začinjavanje jela, poput čilija). Ljute paprike sadrže kapsaicin, koji izaziva osećaj “spaljivanja” na jeziku.Zdravstvene koristi: Paprika je bogata vitaminima, naročito vitaminom C, koji je važan za imunitet. Takođe je dobar izvor vitamina A, vitamina B6 i vlakana. Crvene paprike sadrže i visok nivo likopena, moćnog antioksidanta koji pomaže u zaštiti organizma od slobodnih radikala.
Začinjeni efekti: Ljute paprike s kapsaicinom mogu izazvati osetljive reakcije kod nekih ljudi, ali istraživanja sugerišu da umerena konzumacija ljutih paprika može pomoći u sagorevanju masti, poboljšanju metabolizma i čak ublažavanju bolova.Upotreba u kuhinji: Paprike se mogu jesti sirove u salatama, kuvane u raznim jelima, pečene, pržene, punjene ili čak sušene. Paprike se takođe koriste za pravljenje začina, poput paprike u prahu (slatke ili ljute), te začina za meso i povrće.
Slatke vs. ljute: Slatke paprike obično ne sadrže kapsaicin, dok ljute paprike imaju njegovu visoku koncentraciju. Kapsaicin je supstanca koja izaziva osećaj “pečenja” i smatra se da ima brojna korisna svojstva, kao što su smanjenje bolova i stimulacija krvotoka.Paprika u istoriji: Paprika je bila veoma cenjena još od vremena Maja i Asteka, koji su je koristili i kao hranu i kao lek. U Evropu je stigla tek u 16. veku, gde je ubrzo postala popularna, posebno u zemljama poput Španije, Mađarske i Turske.
