Danas Vam donosimo priču koja je šokirala cijeli region i nikoga nije ostavila ravnodušnim. Riječ je o Omeru koji je 2 decenije živio u neznanju kada je riječ o njegovoj porodici, ali i njemu samom.
Dragoljub Blagojević je rođen u blizini Doboja, a rodnu kuću i roditeljsko mjesto napustio je rano u sukobu. Kao dječak od dvije godine svjedočio je ustaškom pokolju i logoru u Gradišci, kasnije je spoznao vlastito odrastanje bez prisustva pravog mentora. Tek s 20 godina shvatio je tko je i što se dogodilo s njegovom obitelji. Njegova majka Marica izgubila je život u očajničkom pokušaju da s djecom pobjegne iz sela koja su bila meta ustaškog napada 1941. godine. Pronađena je mrtva, a o djeci nema naznaka.
Blagojevićev otac posvetio je spomenik supruzi i na njemu isklesao imena Dragoljuba i njegove sestre. Međutim, sudbina je imala druge ciljeve. Dragoljuba je u logor u Gradišci prevezla mlada muslimanka Vahida Sinanović, dala mu je ime Omer. Neko mu je vrijeme pomagala, ali kada se preselila, njezin prvi suprug odbio je prihvatiti dijete koje je posvojeno, pa je dijete prebačeno u Dom za nezbrinutu djecu. Kao takav, Dragoljub je prošao više domova – Bijeljinu, Kiseljak, Modriču i Tešnju u ulozi Omera.
Na odredište je stigao u potpunom neredu, bez posebne odjeće i ikakve druge pomoći, no ubrzo su mu pristupili i dopustili mu da završi osnovno obrazovanje. Dodatno se obrazovao u srednjoj ekonomskoj školi, a kasnije se zaposlio u Narodnoj banci u Doboju. Unatoč svom naizgled tipičnom životu, gajio je mučnu sumnju da njegov identitet nije legitiman, da njegovo podrijetlo skriva tajnu. Prije nego što se prijavio u vojsku, želio je istražiti svoje podrijetlo. Upute je potražio kod novinara Duška Paravca, kojem je objasnio svoje mladenačke dogodovštine i poklonio mu crtić.
List Oslobođenje je u listopadu 1963. godine objavio članak pod naslovom “Omerov pokušaj proslavljanja”. Članak je izazvao veliku pozornost javnosti, a prvenstveno je došao do njegova oca. Kad je Blagoje Blagojević pročitao članak, prepoznao je u tome svoje davno izgubljeno dijete. Sastanak je zakazan što je ranije moguće. Dragoljub, ranije zvani Omer, doživio je trenutak koji će mu zauvijek promijeniti život. Kohorta pojedinaca praćena njegovim ocem stigla je do ureda u kojem se nalazio.
- Prve dijelove susreta karakterizirala je tišina i neizvjesnost, no onda je prepoznat sretan znak – poseban znak na tijelu i dva šarafa na glavi, detalji kojih se sjećala jedna žena iz obitelji, a koji su upućivali da se zapravo radi o izgubljenom sinu. Emotivni susret s ocem i spoznaja da ima sestru i veću obitelj bio je prvi korak u njegovom povratku izvornom karakteru. Kako bi otklonio nejasnoće, odlučio je službeno dokazati svoje podrijetlo. Tijekom istrage na Kaznenom institutu u Zagrebu utvrđena je 90-postotna podudarnost između njega i njegova oca.
Zbog toga je Dragoljub ponovno uzeo svoje pravo ime i repozicionirao se u obitelji. Život je ipak na njega ostavio značajne tragove. Osjećao je bol, gubitak i neizvjesnost, ali je ipak otkrio svoj identitet i presložio svoju obitelj. Oženio se, dobio djecu, a kasnije i unuke. Napisao je knjigu “Od Omera do Dragoljuba” o svom životu, čija je svrha bila da ispriča priču o snazi sudbine i nevjerojatnim putevima kojima život vodi čovjeka.
Njegovo pripovijedanje postalo je poticaj za dokumentarni film “Ne plači majko” koji je prikazan u Doboju, gdje je Dragoljub sudjelovao sa svojom obitelji i drugim udruženim osobama. Budućnost Dragoljuba Blagojevića i dalje je sjajan primjer kako se i u najmračnijim trenucima može uočiti tračak mogućnosti. Kao dijete je bio zaveden, ali je kao odrastao shvatio istinu. Bez obzira koliko je neprimjetan, uvijek nađe način. Njegov životni narativ nije samo posvećen patnji zemlje, već se fokusira i na potragu za osobnim spoznajama i korijenima vlastitog života.
