Roditelji u pravilu bi za svoju djecu učinili sve i daju im bezrezervnu ljubav ali poneka djeca kada odrastu iste te roditelje osjećaju kao teret i samo traže način da ih se riješe.
Priča o Đurđinom životu počinje sprovodom njezina supruga Lea, tijekom kojeg trava na groblju skida s njezinih peta, a sin Joško izbjegava njezin pogled. U toj magli i tišini, nešto u što nijedna majka ne bi htjela povjerovati. Umjesto da je ohrabri, sin je odvozi iz grada, zaustavlja auto i hladno joj govori da izađe. U papučama svog pokojnog muža, Đurđa se nalazi uz cestu, svjesna da se njezin sin promijenio. Međutim, umjesto da posrne, dobila je novu snagu. Prepoznaje da je sada slobodna, da je sinovljeva perspektiva kažnjavanja zapravo početak njezine slobode.
Hodajući kroz maglu i noć, stiže do starog odredišta koje joj je poznato, trgovine njezine suputnice Dore. Dora je, bez oklijevanja i pitanja, zagrlila Đurđu. Ovaj susret nije samo utočište, već i prvi pokazatelj da svijet još uvijek ovisi o suosjećanju. Te večeri, dok je boravila u motelu s ograničenim budžetom i posjedovala dnevnik svog pokojnog supruga, otkrila je njegovu poruku: “Ne dopusti im da te demoraliziraju. Tvoje ime je još uvijek navedeno na vlasničkom listu.”
Te riječi postaju katalizator njezine predanosti. Leo je to i očekivao. Razumio je da će je pokušati izbaciti, ali joj je dao ključ, zajedno s porukom koja je govorila nešto više od same kuće. Sljedeći dani nisu jednostavni, ali Đurđa ne odustaje. Uz Dorinu pomoć, počinje stvarati novi projekt. Iz svoje tuge izvlači smisao, iz svoje boli novi početak. Njezina strategija je očita: stvoriti pansion koji je jednostavan, ali ispunjen emocijama, baš kao što je Leo oduvijek namjeravao. Tako se rađa “Drugi Vetar”, mjesto gdje će mnogi pronaći ono što su tražili – sklad.
- Kao što Slobodna Dalmacija spominje, mnoge žene koje su u kasnijim godinama doživjele izdaju i gubitak često pronalaze inspiraciju u stvaranju nečeg vlastitog. Ne izbjegavaju prošlost, već je koriste kao pouku. To je ono što Đurđa radi; njezina priča pokazuje da zaključak ne mora biti neuspjeh, već poziv na novo postojanje. Oni koji posjete “Drugi vjetar” obično nisu bogati, već se žele osjećati kao kod kuće. Svaka soba ima priču, a svaki miris svijeće povezan je s novim početkom. Đurđa ih je dočekala s osmijehom, ne kao vlasnica, već kao netko tko može razumjeti gubitak.
Njezin pogled nema gorčine, već je blag i suosjećajan, osobina žene koja je svjesna i tuge i nade kao dijela istog udaha. U razgovoru za Večernji list, stručnjakinja za mentalno zdravlje iz Zagreba objasnila je da je oprost obično posljednja faza ozdravljenja. Tvrdi da osoba koja može oprostiti drugima ne oslobađa ih krivnje, već oslobađa sebe boli. Upravo se to događa Đurđi. Kad primi pismo od sina koji priznaje svoju pogrešku i traži oprost, oči su joj pune suza i moli za strpljenje.
Više nije ista žena koja je izbačena iz vozila. Sada shvaća da ljubav, čak i kada je oštećena, može ponovno pronaći svoj put. Đurđin odgovor na pismo nije trenutan. Shvata da vrijeme može zacijeliti, ali i da si mora dopustiti da ponovno osjeti povjerenje. Umjesto da se vrati u svoje prethodno prebivalište, ona nastanjuje prebivalište u kojem se sada nalazi, okruženo pojedincima koji su, poput nje, željeli sklad. “Drugi Vetar” postaje simbol nade, mjesto koje strance pretvara u članove obitelji.
Kako je Klix.ba dokumentirao u izvještaju o malim pansionima koji imaju dušu na Jadranu, ovi prostori nisu namijenjeni samo odmoru, već služe i kao male zajednice koje dijele priče i imaju vjeru u život. Tako Đurđa stvara svoje utočište – svaka osoba koja posjeti pansion je promijenjena, kao da su zidovi preuzeli njihovu priču. Njezin redoviti život više nema sjećanja na njezinu djecu i supružnika. Postali su samo dio većeg poglavlja koje ima niz dodatnih stranica. Sada kada je svjesna činjenice da nije važno što je izgubila, već što je iz tog gubitka izgradila. Svaki dan počinje s turobnom šalicom kave na terasi i pogledom na ocean koji nagovještava koncept slobode.
Razvila se u ono što je oduvijek namjeravala biti – žena koja je sama sobom. Njena priča nije o osveti ili gubitku smisla, već o ponovnom otkrivanju smisla. Oni koji posjete “Drugi Vetar” vjeruju da su susreli nešto istinsko – moć koja proizlazi iz oprosta. U konačnici, Đurđa prepoznaje da se život ne vraća na prvobitni način, već se iznova gradi. Pismo njezina sina nije posljednje poglavlje, već početak mirne nade da će se jednog dana ponovno okupiti kao što su nekada bili.
Do tada će nastaviti voditi svoj put, s čašću, vjerom u sebe i ljubavlju. Jer istinska sloboda se ne postiže kada sve oko nas utihne, već kada odlučimo krenuti naprijed. Ovo je priča o ženi koja je izgubila sve, a zatim pronašla sebe. Priča o oprostu, hrabrosti i drugom udahu života – onom koji se događa kada povjerujemo da ga više nemamo.
