Umjetnica izuzetnog utjecaja, ostavila je trajan utjecaj i svojom prisutnošću i svojim kreacijama. Rođena u Pančevu 1931., na današnji dan, Olja Ivanjicki potječe iz obitelji ruskih emigranata.
Proglašena najistaknutijom slikaricom 20. stoljeća u Jugoslaviji, dobila je i Sedmojulsku i Vukovu nagradu za životno djelo, uz brojna druga prestižna priznanja u zemlji. Godine 1998. priznali su je i Cambridge International Biografski centar i Američki biografski institut kao jednu od 500 najutjecajnijih vođa.
- Olja Ivanjicki izabrana je kao nominirana za Međunarodnu ženu godine, prepoznata među 2000 vodećih intelektualaca svijeta i odabrana za nagradu Izvrsni pojedinci 20. stoljeća. Njezine prve godine bile su obilježene značajnim iskustvima.
Do svoje pete godine Olja Ivanjicki već je čitala Bibliju, a do desete je ovladala ruskim, francuskim i njemačkim jezikom — vještinom koja će se za nju pokazati neprocjenjivom. Tragično, u ranoj je dobi izgubila majku, a s deset godina poduzela je hrabar čin spašavanja oca Vasilija, ruskog emigranta. Tijekom stravičnog listopadskog strijeljanja u Kragujevcu njemački vojnici nasilno su odveli njezina oca iz njihove kuće. U trenutku očaja, izjurila je van i zbunila ih rekavši na njemačkom: “Ostavite mog tatu, nemam nikoga; on nije jedan od ovih Rusa s kojima vi ratujete; on nije ni crveni ni bijeli Ruski.
Zaprepašteni njezinom samouvjerenošću i poznavanjem njemačkog jezika, poštedjeli su mu život. Pop-art u Jugoslaviji.Do početka studija živela je u Kragujevcu. Potom je upisala Akademiju umjetnosti u Beogradu, gdje je započela studij kiparstva; međutim, od samog početka njezin je primarni fokus bio na slikarstvu. Nakon završetka poslijediplomskog studija, 1962. godine dobila je zasluženu stipendiju Zaklade Ford koja joj je pružila priliku da se usavršava u Sjedinjenim Državama.
- Olja Ivanjicki pojavila se u javnosti kroz Medial, kolektiv mladih umjetnika — uključujući slikare, pisce i arhitekte — koji su nastojali uspostaviti svoje jedinstvene oblike izražavanja. Ova je grupa izvršila značajan utjecaj na kulturni i javni život Beograda kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih. Umjetnička djela koja su izložili bila su duboko simbolična i ukorijenjena u avangardnim pokretima s početka dvadesetog stoljeća.Po povratku iz Sjedinjenih Država, Olja je izazvala veliku senzaciju u Beogradu svojim angažmanom u pop-artu.
“Proživio sam deset dana ispunjenih suzama; međutim, to je istovremeno bilo najizvrsnije iskustvo koje sam ikad susreo. Odbijanje, javno ismijavanje i bezbroj reakcija proizašlih iz moje izložbe potaknuli su atmosferu koja se teško može ponoviti u Beogradu dulje vrijeme Čini se da pop art neće biti lako previdjeti”, primijetila je Olja osvrćući se na svoju izložbu iz 1964. godine. jugoslavenskoj publici predstavio pop-art.”Moj cilj nije uspjeh, već dugovječnost; nastojim ne samo izdržati tijekom svoje prisutnosti, već i ostaviti trajan utjecaj u svojoj odsutnosti. Bitno mi je da sve ostane i ustraje. Ovo je moj pristup.
