Mnogi stariji ljudi danas suočavaju se sa problemima u porodičnim odnosima, posebno kada pomoć i podrška koju pružaju svojoj deci i njihovim porodicama nisu dovoljno cenjeni. Iako često ulažu puno truda kako bi pomogli, neretko osećaju da sa druge strane izostaju zahvalnost i poštovanje. Takvi slučajevi otvaraju emotivne rane, ostavljajući osećaj odbačenosti i razočaranja, posebno kada stariji ulažu svoja sredstva, vreme i energiju za dobrobit porodice.
Gospođa Anita, koja sa suprugom i obitelji sina živi u istoj kući, iznosi svoja osobna iskustva:”Sin se postupno distancira od nas pod utjecajem snahe. Unatoč tome što živimo u našem domu, vrlo malo komuniciramo s njim. Šogorica je tražila zasebnu kuhinju, a mi se i dalje uvlačimo Iako im nedostaje financijskih sredstava za samostalan život, moj muž i ja smo pokrili sve troškove i vodili održavanje kuće, ali nismo osjetili nikakvu zahvalnost od njih.
- Napominje da nisu smjeli provoditi vrijeme s unukom.”Od trenutka kada se rodila, nismo imali priliku biti s njom. Kad god se pokušamo igrati, šogorica je odvede, tvrdeći da mora nešto obaviti. Sada očekuju drugu dijete, ali nema informacija ni o toj situaciji, ali radije ne razgovara sa suprugom, a roditelji njegove supruge aktivno sudjeluju u djetetovom životu. i često zove svoju majku da joj čuva dijete.” Suprug joj je preminuo prije nekoliko mjeseci.
Nakon što mi je muž umro, doživjela sam dubok osjećaj izdaje od strane svoje šogorice. Činilo se da je tražila prilike da me povrijedi, potpuno svjesna moje tuge i usamljenosti, i to je iskoristila. Bez obzira na to kako mi se obraća, osjećam njezine loše namjere, a ponaša se u mom domu kao da je vlasnica.
- Gospođa Anita ističe kako zbog prirode veze još nije prepisala nekretninu: „Nismo do sada ništa prepisali na njih, a niti ne planiram to učiniti jer želim izbjeći daljnje komplikacije u našoj već Zategnuti odnosi. Vjerojatno ću morati prodati nekretninu kako bih sebi osigurao dom za umirovljenike. Teško je pomiriti se s činjenicom da nećemo dobiti nikakvu podršku ili pomoć.” Dok joj je muž bio živ, oboje su se složili da svoju kuću prepišu na sina, vjerujući da će tako osigurati uzdržavanje u starosti. “Nakon suprugove smrti našla sam se sama, a sin se sve više povlači pod utjecajem snahe koja me vrijeđa. Sin se distancirao od svega, a ja se osjećam izdano.
Izazovno je razumjeti kako netko koga sam primio u svoj dom sada sve okreće protiv mene. Čini mi se kao da je svaka riječ i radnja usmjerena na to da mi nanese bol i izgura me iz života mog unuka. Mogu samo poželjeti da dođe dan kada će istina izaći na vidjelo i da se naš odnos barem donekle popravi, jer je nositi ovaj teret sve teže.