U današnjem članku govorićemo o sve češćem problemu u porodičnim odnosima kada svekrva narušava bračni prostor svog sina i njegove supruge.
Ovakve situacije često deluju kao „dobre namere“, ali zapravo mogu duboko da ugroze međuljudske odnose, posebno ako se granice ne postave jasno i pravovremeno. Brak bi trebalo da bude zajednica dvoje odraslih ljudi koji samostalno donose odluke, bez spoljnog pritiska i uplitanja, ma od koga ono dolazilo.
- Jedan od najčešćih problema jeste kada se svekrva aktivno meša u brak svog sina, donoseći odluke umesto njega i njegove supruge. Bilo da se radi o finansijama, odgoju dece, raspodeli kućnih obaveza ili načinu provođenja slobodnog vremena, takva vrsta intervencije ruši temelj poverenja i samostalnosti u braku. Brak je zajednica u kojoj oba partnera treba da imaju ravnopravan glas, a ako jedna strana stalno mora da se prilagođava tuđim mišljenjima – posebno onima koji dolaze izvan te zajednice – vrlo brzo može doći do osećaja inferiornosti i frustracije.
Ako snaja, na primer, ne reaguje jasno na ovakva ponašanja i ne uspostavi čvrste granice, rizikuje da izgubi autoritet u sopstvenom domu. Partneri bi trebalo da budu tim, a ne neko čije mišljenje može da se ignoriše zarad održavanja lažnog mira sa svekrvom. Održavanje mira po cenu ličnog dostojanstva vodi u tiho nezadovoljstvo koje s vremenom prerasta u otvoreni konflikt.
Još jedan ozbiljan problem jeste omalovažavanje snahe, koje nekada dolazi u prikrivenom, a nekada u sasvim otvorenom obliku. Kada svekrva konstantno kritikuje, vređa ili nipodaštava svoju snahu – bilo pred drugim članovima porodice, prijateljima ili, što je posebno štetno, pred unucima – takvo ponašanje ostavlja dugotrajne posledice. Nije neuobičajeno da se ovakve situacije opravdavaju rečenicama poput „tako je ona odrastala“ ili „ona samo brine na svoj način“, ali ništa ne opravdava konstantno ponižavanje druge osobe.
Poštovanje u porodici mora da bude obostrano. Bez obzira na godine ili porodične hijerarhije, nijedna generacija nema pravo da gazi dostojanstvo druge. Snaja, kao majka, partnerka i domaćica, zaslužuje da se njen glas čuje i uvaži. Kada se prema njoj postupa kao prema osobi drugog reda, to se ne odražava samo na njen odnos sa svekrvom, već i na brak i decu. Deca uče po modelu, i ako vide da neko ne poštuje njihovu majku, i sama mogu da razviju slične obrasce ponašanja.
- Treća vrlo ozbiljna situacija dešava se kada svekrva koristi unuke kao sredstvo manipulacije. Ovakvo ponašanje se ogleda u emocionalnim ucenama, omiljavanju jednog deteta u odnosu na drugo, suptilnom okretanju unuka protiv roditelja ili učestalom stavljanju sebe u centar pažnje, zanemarujući roditeljske autoritete. Ovo nije samo oblik manipulacije, već i direktno podrivanje majčinske uloge.
Deca nikada ne bi smela biti oružje u porodičnim sukobima. Njima je potreban stabilan i zdrav odnos sa svim članovima porodice, ali prvenstveno sa roditeljima. Kada neko iz porodice koristi decu da bi kaznio ili ponizio drugog odraslog člana, to nanosi štetu njihovom psihološkom razvoju. Porodične igre moći možda prolaze nezapaženo neko vreme, ali deca osete sve – napetost, nepravdu, prebacivanja i tihi prezir.
Zbog svega toga, važno je da se postave jasne granice, čak i kada je u pitanju bliska porodica. Ljubav i poštovanje ne znače ćutanje pred nepravdom. Kada se granice postave uz objašnjenje, iskrenost i želju za zdravim odnosom, moguće je izgraditi odnos koji se temelji na razumevanju, a ne na dominaciji.
Ukoliko svekrva ne pokazuje spremnost da poštuje privatnost, dostojanstvo i autonomiju svog sina i njegove porodice, vreme je da se ta tema otvori bez odlaganja. Zdrav odnos sa svekrvom je moguć – ali samo ako postoji međusobno uvažavanje i jasno postavljene granice. Bez toga, rizikujemo ne samo narušene odnose, već i oštećeno porodično okruženje koje ostavlja posledice i na buduće generacije.