U današnjem članku donosimo nevjerovatnu priču o ženi koja je odlučila da njena fizička ograničenja ne budu prepreka, već podsticaj za neograničen rast.
Džesika Koks rođena je bez ruku, što je za većinu ljudi nezamislivo i obeshrabrujuće. Ali umjesto da se povuče pred sudbinom, Džesika je još kao djevojčica odlučila da ne pristaje na etikete i granice koje joj drugi nameću. Naučila je da koristi stopala za sve – od najosnovnijih stvari poput pranja zuba i šminkanja, do onih kompleksnijih poput vožnje automobila i kucanja na tastaturi.
- Ono što su mnogi smatrali preprekom, za Džesiku je postao izazov koji treba savladati. Nije željela da vodi samo normalan život – ona je htjela da leti. I to je doslovno ostvarila. Godine 2008, Džesika je postala prva žena na svijetu bez ruku koja je dobila pilotsku dozvolu, upravljajući avionom isključivo stopalima. Njena poruka, ugravirana u svakom njenom podvigu, glasi: „Invalidnost je nesposobnost da prepoznamo snagu u sebi.“
Osim što je pilotkinja, Džesika je i sertifikovana ronilac, nosilac crnog pojasa u tekvondou i međunarodna motivaciona govornica. Njena priča ne govori samo o ličnom uspjehu, već i o snazi da inspiriše druge da prevaziđu sopstvene mentalne i fizičke barijere. Istinska poruka koju nosi jeste da slabost nije odsustvo ruku, nogu, čula – već nedostatak vjere u sopstvene sposobnosti. Mnogi ljudi, iako fizički zdravi, propuštaju život jer se plaše neuspjeha, poređenja, mišljenja drugih. Džesikin život je ogledalo u kojem vidimo sopstvene izgovore – i poziv da ih odbacimo.
Rođena je 2. februara 1983. godine u Sijera Visti, Arizona. Njeni roditelji odlučili su od prvog dana da je ne tretiraju kao drugačiju, već kao dijete koje je sposobno da nauči sve – samo na svoj način. Zahvaljujući tome, veoma rano je počela da koristi stopala za svakodnevne zadatke – hranjenje, pisanje, stavljanje sočiva, čak i vožnju. Nikada nije koristila proteze nakon četrnaeste godine, jer su joj bile nepraktične. Diplomirala je psihologiju, a sporedno studirala komunikacije. Njene vještine u svakodnevnim radnjama impresivne su – može da kuca 25 riječi u minuti, toči gorivo, koristi laptop i obavlja razne druge zadatke koje ljudi sa obje ruke uzimaju zdravo za gotovo.
Prvi kontakt s letenjem imala je 2004. u okviru programa Wright Flight, a pilotsku dozvolu dobila je četiri godine kasnije. Zahvaljujući organizaciji Able Flight, koja joj je pružila stipendiju, obuku je završila upravljajući lako sportskim avionom ERCO 415-C Ercoupe. Ovaj model, jedinstven po tome što nema papučice za kormilo, omogućava kontrolu pomoću ruku – ili u njenom slučaju – pomoću stopala. Džesika ovim avionom leti do 10.000 stopa visine, kontrolišući volan jednom nogom, a gas drugom. Godine 2019. dobila je vlastiti Ercoupe iz 1946. godine, koji koristi za promociju rada svoje fondacije Rightfooted Foundation International.
- Džesikin sportski duh pokazuje se i kroz borilačke vještine. Sa samo deset godina počela je da trenira tekvondo, a crni pojas dobila je s četrnaest. Kasnije je stekla i četvrti dan crnog pojasa, takmičila se i osvajala medalje ne u posebnoj kategoriji, već u redovnoj konkurenciji. Umjesto pesničkih udaraca, koristi koljena – prilagođeni stil borbe koji su osmislili njeni instruktori.
Njena inspiracija širi se i van granica sporta i avijacije. Kao motivaciona govornica, obišla je više od 26 zemalja, prenoseći poruku o hrabrosti, vjeri i odlučnosti. Napisala je autobiografsku knjigu „Disarm Your Limits“ 2015. godine, gdje kroz lične primjere ohrabruje ljude da prevaziđu svoje unutrašnje prepreke. O njenom životu snimljen je i dokumentarni film „Right Footed“, koji prikazuje njena humanitarna putovanja, zalaganja za prava osoba sa invaliditetom i svakodnevnu borbu za ravnopravnost.
Jedna od važnih prekretnica bilo je i obeležavanje 30 godina od donošenja Zakona o pravima osoba sa invaliditetom u SAD, kada je u svom avionu uzletela iznad Vašingtona sa senatorom Harkinom, autorom tog zakona. Njen primjer je čak inspirisao i tehnički izum – sistem za upravljanje vozilom donjim ekstremitetima koji je razvijen u UAE.
Iako je nevjerovatno samostalna, postoje stvari koje Džesika ne može da uradi – kao što su nošenje teških predmeta ili sjeckanje čvrste hrane. Ali to nije ono što je definiše. Njen fokus nije na onome što ne može – već na svemu što može, i to radi bolje od većine ljudi s obje ruke. Ona je živi dokaz da volja, upornost i vjera u sebe brišu granice koje nam tijelo postavi. Džesika Koks nije samo simbol inspiracije – ona je simbol slobode uma i pobjede duha.
