Danas Vam pričamo o jednom pjevaču koji je u vrijeme Jugoslavije bio najtraženiji i najpopularniji. Snimio je brojne hitove i samo je nestao sa scene, a nakon 35 godina se ponovo pojavio u javnosti.
Pričamo vam intrigantnu priču o životu i glazbenoj karijeri pjevača Radislava Rodića Rokija, umjetnika čija sudbina pokazuje da su veze između gore i dolje često slučajne i isprepletene moći, taštinom i sudbinom. Njegovo ime se povezuje s tim razdobljem, a pjesme koje je pjevao i danas često prepričavaju ljubitelji narodne glazbe. Međutim, reflektor i publika koju je izgradio iznenada su nestali, a usponi i padovi u njegovoj karijeri bili su brutalni i nepravedni u svijetu zabave i životu umjetnika.
Radislav Rodić Roki postao je poznat tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća zbog popularne pjesme “Volela me jedna žena”, koja je privukla pažnju publike i označila početak glazbene ere. Čak je bila predstavljena i u proslavljenoj glazbenoj drami “Audicija”, koja je povećala Rokijevu popularnost među najslavnijim pjevačima tog doba. Međutim, neposredno prije nego što je javnost očekivala da će održati svoju trenutnu razinu postignuća, on je napustio javnost.
Tek kasnije, na koncertu o svom odlasku s glazbene scene, otkrio je svoju dušu svijetu i raspravljao o cijelom procesu preseljenja u New York. Tijekom rasprave, pjevač je priznao da je naišao na teške prepreke tijekom svog debija. Mnogi su mislili da mu pop glazba daje pristup svijetu, međutim, on se zapravo susreo s barijerom kontrastnih osjećaja i želja. Prema njegovim riječima, tijekom ranih faza formiranja Channel 3, pojedinci su pokušavali rezervirati prostor za druge umjetnike, znajući da će Rokijev uspjeh imati značajan utjecaj na druge umjetnike.
- Unatoč želji da izbjegne specifičnosti, priznao je da su ti glazbenici bili poznati u glazbenoj industriji u to vrijeme. Njegove riječi imaju obilježja lembreeja svijeta umjetnosti, što se često povezuje s rivalstvom i željom za priznanjem u središtu pozornosti. Portal “Stil Kurir” u svom članku navodi da je ovo specifično razdoblje bilo značajno u pogledu odluke o Rokijevom kasnijem odsustvu sa scene, mnogi njegovi obožavatelji vjeruju da je to bila osobna odluka, a ne blokada cijelog sustava.
Nakon što je doživio ogromnu popularnost, Roki je bio podvrgnut onome što opisuje kao “nevidljivi zatvor”. Unatoč tome što nije učinio ništa kontroverzno, mediji su ga počeli izbjegavati. “Nisam vjerovao da će me gurnuti do te mjere.” U to vrijeme, njegova osobnost i pjesme nisu bile dostupne na televiziji u bivšoj Jugoslaviji. Kasnije je saznao da je RTS napisao pismo produkcijama koje će mu uskratiti emisije zbog navodnih profesionalnih malverzacija. Za slikara koji je tek doživio uspjeh na vrhuncu svoje umjetničke karijere, to je bila značajna šteta.
Ove odluke, koje glazbena web stranica “Balkan Muzika” smatra lokalnima, nisu bile neuobičajene u to vrijeme. Glazba je imala svoja neformalna pravila i svatko tko ih je prekršio, bez drugog cilja osim uživanja u glazbi, lako je mogao biti zaboravljen. Jedan od najznačajnijih incidenata njegovog sukoba sa sustavom bilo je sudjelovanje na festivalu Mesam 1987. godine, tijekom kojeg je pjevao pjesmu “Ljubo moja”. Skladbu je skladala Marina Tucaković, glazbu Aleksandar Futa Radulović, a aranžman Kornelija Kovač, umjetnici koji su u to vrijeme bili istaknuti na lokalnoj glazbenoj sceni.
Kako bi replicirao atmosferu kazališta, Roki se prerušio u kostim iz predstave “Karađorđe”. Kada su mu organizatori rekli da treba promijeniti kostim, odbio je pitajući: “Zašto glumci u vojnim filmovima ne bi trebali nositi uniforme?” Time je pokazao svoju dosljednost i predanost umjetnosti, ali i najavio da više neće sudjelovati u RTS-u. Kako je dokumentirano u časopisu “Kurir stil”, ovaj nastup imao je značajan utjecaj i na Rokija i na način na koji su tadašnje institucije gledale na izraz slobode.
Njegova smjelost dovela je do kontroverzi, ali i do divljenja kolega. Bio je slikar koji je odbijao prihvatiti dogovore, čak i ako bi oni doveli do njegovog degradiranja. Upravo je to razlog zašto mnogi ljudi danas vjeruju da je Roki i dalje važan simbol umjetničke predanosti. Vrijeme je prolazilo, a Roki je postao gotovo potpuno nezapažen od strane javnosti. Međutim, njegova pjesma “Žena me voli” zadržala je popularnost, izražavajući osjećaje jedne generacije. U prezentaciji “Ispovijest” nije skrivao svoje emocije, s osmijehom, kao da sudjeluje u životnoj lekciji.
Njegova priča postala je priča jednog razdoblja, ali je poslužila i kao upozorenje kasnijim umjetnicima da uspjeh i istinitost nisu uvijek povezani. Web portal “Naša scena” navodi da Roki danas živi u izolaciji, ali i dalje njeguje svoju strast prema glazbi. Povremeno će sudjelovati na humanitarnim koncertima, a publika na tim događajima rado će se vraćati njegovim starim pjesmama. Unatoč tome što više ne pokušava postići slavu, njegovi tekstovi i dalje dopiru do onih koji… Vjerujte da istinska umjetnost ne umire, već mijenja oblik i prostor. Današnja priča nas inspirira da brinemo o poslovima koji su ovdje i prošli, ali istina i čovječanstvo i dalje postoje. Rokijeva priča nije samo sjećanje pjevača, već predstavlja i razdoblje u kojem je scenska glazba bila više od same glazbe: bila je sredstvo za društvo, njegova pravila, nade i brige. U svemu tome, Roki je zadržao svoj status umjetnika; izabrao je istinu unatoč potencijalnom gubitku tišine.
