U današnjem članku ispričana je jedna od onih priča koje dokazuju da život često nadmašuje fikciju.
- Sudbina Bogoljuba Raljića iz Kneževa (nekadašnjeg Skender Vakufa) već više od šezdeset godina ostaje obavijena velom misterije. Njegov nećak Dušan Raljić, danas u poznim godinama, i dalje neumorno traga za tragovima voljenog ujaka, želeći barem mali djelić istine koji bi zatvorio dugotrajnu porodičnu ranu.
Ono što je u početku izgledalo kao obična porodična potraga pretvorilo se u priču nalik filmu – punu nade, slučajnih susreta, neočekivanih svjedočanstava i duboko ukorijenjene želje da se sazna istina. Bogoljub, rođen 1937. godine, nakon odsluženja vojnog roka 1959. odlazi u Pančevo, kod strica, gdje počinje izučavati postolarski zanat. Porodica ga šalje s nadom da će započeti miran život daleko od teških zima i mukotrpnih poslova u rodnom kraju. Vrijedan i marljiv, brzo je naučio zanat i našao djevojku, o kojoj se pričalo da je trudna. Njegova budućnost činila se jasnom – posao, porodica i miran život.
Međutim, jednog dana sve se naglo prekinulo. Bogoljub se nije vratio kući i uskoro je postalo jasno da je nestao bez traga. Strah od tadašnjih službi poput OZNA-e i UDBA-e, koje su pedesetih i šezdesetih godina pomno pratile svaki slučaj, spriječio je porodicu da odmah prijavi nestanak. Sami su pokušavali doći do odgovora – raspitivali se, pisali pisma – ali odgovora nije bilo.
Misterija je postala još složenija kada se na vratima porodice pojavila mlada žena, predstavljajući se kao Bogoljubova djevojka. Priznala je da je trudna, iako on to još nije znao. Dolazila je više puta, očajnički tražeći svog voljenog, ali nikada nije dobila vijesti o njemu. Danas Dušan vjeruje da bi njihov sin, ako je živ, imao oko šezdeset godina. Upravo u toj pretpostavci vidi nit koja bi mogla rasvijetliti ovu priču.
- Priča dobija dodatnu dimenziju sjećanjem Bogoljubovog brata Anđelka. On je jedne večeri u kafani kod željezničke stanice u Novom Sadu primijetio ženu s dječakom. Njen pogled i pitanje: “Poznajete li Bogoljuba Raljića?” zauvijek su mu se urezali u pamćenje. Od straha i zbunjenosti odgovorio je da ne zna. Kasnije je priznao porodici da ga je dječak nevjerovatno podsjećao na Bogoljuba. Pokušavao je pronaći tu ženu, ali bez uspjeha. Taj trenutak postao je još jedan nerazjašnjen trag.
- Porodica je godinama pokušavala sve – obraćali su se Crvenom krstu, raspitivali kod poznanika, ali vijesti nije bilo. Dušan je posljednjih godina intenzivirao potragu. Uz pomoć ljudi iz Pančeva uspio je otkriti ime djevojke – Milena, koja je radila u Tvornici žarulja i živjela u ulici Slavka Rodića. Danas ta ulica ima drugo ime, a Milenin život obavijen je istom onom neizvjesnošću kao i Bogoljubov. Dušan vjeruje da postoje samo dvije mogućnosti – ili je Milena promijenila identitet, ili više nije živa. No, nada se da bi njihov sin mogao donijeti konačni rasplet.
Ovakve priče podsjećaju na brojna nerazjašnjena nestajanja iz tog vremena. Pedesete i šezdesete bile su godine kada su mnogi slučajevi ostajali nerasvijetljeni, smješteni negdje između ilegalne emigracije, represije i stvarnog nestanka. Mnoge porodice ni danas ne znaju sudbine svojih najmilijih. Potraga za odgovorima prenosila se s generacije na generaciju, a svaki novi trag budio je i nadu i bol.
Psiholozi ovakve slučajeve nazivaju “otvorenom ranom”. Stručnjaci objašnjavaju da svaka nova informacija budi tračak nade, ali i produžava proces tugovanja. Porodice žive između nade i očaja, što im otežava pronalazak unutrašnjeg mira. Zato su danas inicijative poput digitalnih arhiva i internet grupa od posebne važnosti, jer povezuju ljude koji možda imaju dijelove slagalice izgubljenih priča.
Dušanova potraga tako postaje više od privatne borbe – ona se pretvara u univerzalnu poruku o istrajnosti. Njegova odlučnost pokazuje da ni vrijeme, ni tišina, ni odsustvo tragova ne mogu ugasiti želju za istinom. Iako ga pritišću godine, i dalje vjeruje da će pronaći makar dio odgovora – bilo o ujaku, bilo o njegovom potomstvu.
Na kraju, Dušan poručuje da se nada “makar malom veselju” u završnici ove životne drame. Njegova priča svjedoči o tome da ljubav i odanost porodici nadilaze decenije i prepreke. Možda Bogoljub Raljić nikada neće biti pronađen, ali sve dok postoji neko ko ga traži, on ostaje živ u pričama, uspomenama i potrazi koja traje.
