Prema savjetima nutricionista svi bismo trebali konzumirati neku vrstu ribe što češće jer su one bogate zdravim masnoćama i dobre su za naše zdravlje. Međutim to se ne odnosi na sve vrste a mi danas govorimo o onoj koju je potrebno izbjegavati. U nastavku saznajte koja je to i razloge zašto nije dobra.
Ove dvije vrste ribe mnogi kupuju zbog cijene, ali stručnjaci upozoravaju na moguće rizike
Iako se često predstavljaju kao zdrava i povoljna namirnica, pangasius i tilapija posljednjih godina izazivaju brojne rasprave zbog načina uzgoja, mogućeg prisustva kontaminanata i pitanja njihove nutritivne vrijednosti.
Riba se dugo smatra jednim od najvrjednijih izvora hranjivih materija u svakodnevnoj prehrani. Bogata je proteinima visoke kvalitete, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima D i B12, kao i mineralima poput joda i selena. Međutim, izbor ribe koju unosimo u organizam može biti jednako važan kao i sama odluka da je uključimo u jelovnik.
Nisu sve vrste ribe iste. Na njen sastav i sigurnost utiču brojni faktori – od mjesta porijekla i načina uzgoja do hrane kojom se riba hrani i uslova u kojima provodi život. Upravo zbog toga posljednjih godina sve više pažnje privlače dvije vrste koje su veoma zastupljene na tržištu zbog pristupačne cijene i blagog okusa: pangasius i tilapija.
Ove vrste često se mogu pronaći u supermarketima širom Evrope, ali dio stručnjaka upozorava da njihova popularnost ne znači automatski i najbolji izbor za zdravlje. Posebna pitanja odnose se na intenzivan uzgoj, kvalitet vode, upotrebu lijekova i nutritivni sastav koji se razlikuje od ribe ulovljene u prirodnom okruženju.
Pangasius – popularna zbog cijene, ali uz brojna pitanja o uzgoju
Pangasius, poznat i kao vijetnamski som, posljednjih godina postao je jedna od najprodavanijih riba među potrošačima koji traže ekonomičnu namirnicu jednostavnu za pripremu. Njegov blag okus i odsustvo jakog mirisa učinili su ga privlačnim mnogim porodicama, posebno onima koje žele ribu uvrstiti u prehranu bez većih troškova.
Ipak, iza niske cijene ove ribe krije se način proizvodnje koji često izaziva zabrinutost. Pangasius se uglavnom uzgaja u velikim bazenima u području delte Mekonga, gdje se ribe drže u velikom broju na relativno malom prostoru. Takvi sistemi proizvodnje zahtijevaju pažljivo upravljanje kvalitetom vode i kontrolu bolesti.
POZADINA DOGAĐAJA
Pangasius je postao simbol jeftine ribe dostupne velikom broju potrošača. Međutim, njegov industrijski uzgoj u pojedinim regijama otvorio je pitanja o kvaliteti vode, načinu hranjenja i kontroli proizvodnog procesa.
Prema navodima iz nutricionističkih izvora, u nekim uzgojima koriste se antibiotici i hemikalije kako bi se spriječilo širenje bolesti koje mogu nastati zbog prenapučenosti i zahtjevnih uslova proizvodnje. Također, pojedina istraživanja ukazivala su na mogućnost prisustva različitih kontaminanata u uzorcima ribe, uključujući ostatke lijekova, pesticide i teške metale.
Iako postoje proizvođači koji ističu da posluju prema višim standardima i posjeduju određene certifikate kvalitete, stručnjaci savjetuju da potrošači obrate pažnju na porijeklo proizvoda. Poseban oprez preporučuje se kod osoba koje ovu vrstu ribe konzumiraju često i redovno.
„Stručnjaci upozoravaju da se u uzgoju pangasiusa koriste antibiotici i kemikalije kako bi se spriječile bolesti zbog prenapučenosti i loših uvjeta. Uz to, brojna istraživanja su pokazala prisutnost teških metala, pesticida i ostataka lijekova u uzorcima ove ribe.“
— Upozorenje iz nutricionističkih izvora
Osim mogućih zdravstvenih pitanja, kod pangasiusa se često raspravlja i o ekološkom uticaju masovne proizvodnje. Veliki uzgojni sistemi mogu predstavljati opterećenje za lokalne vodene ekosisteme ukoliko se otpadne materije i hemikalije ne kontrolišu pravilno.
Tilapija – riba koja je osvojila tržište, ali nije bez nedostataka
Tilapija je još jedna vrsta ribe koja je postala veoma popularna širom svijeta. Zbog brzog rasta, jednostavnog uzgoja i neutralnog okusa često se opisuje kao „piletina iz vode“. Njena dostupnost i povoljna cijena učinile su je čestim izborom u restoranima i domaćinstvima.
Međutim, način na koji se tilapija proizvodi može značajno uticati na njen kvalitet. Veći dio komercijalne tilapije dolazi iz intenzivnih uzgoja gdje se riba hrani posebno pripremljenom hranom. Za razliku od nekih masnijih vrsta ribe, tilapija prirodno ne sadrži velike količine omega-3 masnih kiselina.
Zbog načina ishrane u pojedinim uzgojima, stručnjaci ukazuju na nepovoljniji odnos omega-6 i omega-3 masnoća. Prema nekim procjenama, česta konzumacija takve ribe ne pruža iste prednosti kao unos vrsta bogatih zdravim masnim kiselinama.
VAŽAN TRENUTAK
Pitanje kvaliteta ribe ne odnosi se samo na zdravlje potrošača. Intenzivni uzgoji mogu imati posljedice i na okoliš kroz zagađenje vode, stvaranje otpada i narušavanje prirodnih ekosistema.
