Najpoznatiji i kontroverzni psiholog Sigmund Frojd iza sebe je ostavio raznih teorija o kojima se i dan danas raspravlja. Ono što je Frojd tvrdio jeste da postoje dvije stvari koje uvijek trebamo da držimo za sebe.
Sigmund Freud smatra se ocem psihoanalize, ostavio je nasljeđe koje je i danas popularno. Nije bio samo znanstvenik koji je proučavao snove i potisnute želje – bio je i promatrač ljudskog duha, čovjek koji je razumio da naše riječi, postupci i odluke često nisu utemeljeni na svjesnoj namjeri, već su rezultat unutarnjih sila koje su neprimjetne. Njegove ideje o nesvjesnom, namjerama i emocijama utjecale su na način na koji su ljudi doživljavali sebe i druge.
Međutim, osim složenih ideja psihoanalize, Freud je u svojim mislima često davao jednostavne, spasonosne savjete koji su utjecali na sve, bez obzira na njihovu akademsku ili profesionalnu pozadinu. Među njima su dva pravila od najveće važnosti, jedno opisuje način održavanja unutarnjeg sklada, a drugo opisuje način očuvanja vlastite energije i povećanja znanja o tišini. Freud je smatrao da sve inteligentne osobe moraju biti svjesne onoga što ne bi smjele skrivati od drugih. To je tajna moći emocija. 1. Ne pričajte o planovima dok se zapravo ne provedu.
Freud je ranije rekao da ako namjeravate uništiti svoje planove, onda ih recite cijelom svijetu. U početku je agresija volumena očita. Nije li tipično da ljudi žele komunicirati svoje ideje, dobiti podršku i odobravanje? Međutim, Freudove preporuke imaju dublji psihološki utjecaj. Kada drugima pričamo o svojim planovima, naš mozak bilježi događaj kao mali trijumf. Osjećamo privremeno povećanje sreće, kao da smo već krenuli naprijed. Međutim, to izbjegavamo. Ovo shvaćanje uspjeha je pogrešno i umjesto toga umanjuje stvarnu želju za ostvarenjem plana.
- To je često kod mnogih pojedinaca koji žele pokrenuti posao, napisati knjigu ili promijeniti karijeru. Oni su željni, dijele svoj entuzijazam s okolinom, prepoznati su i primaju pomoć. Međutim, nakon nekoliko dana ili tjedana, početna energija se raspršuje. Umjesto da se poduzme akcija, ostaje samo percepcija da je posao već završen, a plan netočan. Freud bi nam rekao da ne čuvamo tajnu ili da imamo nepovjerljiv ili zatvoren um, već da sačuvamo ono što je još uvijek nepropadljivo. Rana ideja slična je sjemenu koje je izloženo hladnom zraku tuđih mišljenja, kritika i očekivanja.
Ako se sjeme prerano izloži surovoj klimi tuđih života, može uvenuti prije nego što ima dovoljno vremena za rast. Primjer iz svakodnevnog života koji to prilično učinkovito pokazuje: čovjek koji godinama želi vlastiti restoran konačno se usuđuje izgraditi ga. On nestrpljivo otkriva jelovnik, uređenje i lokaciju svima. Uskoro će stići izjave s namjerom poboljšanja stvari – tržište se smatra teškim, nema dovoljno novca, njegove ideje nisu realne. Pod kritikom, njegov entuzijazam se smanjuje. Umjesto da gradi, počinje sumnjati.
Na kraju, predaje se. Da je šutio, njegova tvrtka bi danas vjerojatno bila uspješna. Šutnja se sada ne smatra tajnom, već sredstvom za očuvanje vašeg unutarnjeg plamena. Kada je ideja sazrela i uspjela preživjeti perspektive drugih pojedinaca, tada je prikladno podijeliti je. 2. Nemojte s oduševljenjem govoriti o svojim postignućima pred svima. Druge Freudove misli također su prilično relevantne: Ako želite stvoriti neprijatelje, onda biste trebali razgovarati o svojim postignućima. Iza ove rečenice ne krije se samo cinizam, već i sveobuhvatno razumijevanje ljudskog duha.
- Ljudi imaju prirodnu odbojnost prema drugima. Kada netko postigne nešto što mi nismo, obično to doživljavamo kao opasnost, a ne kao izvor inspiracije. Zavist nije uvijek čin zlobe, već može biti i nesvjesna reakcija. Freud je smatrao da su te emocije svojstvene čovječanstvu i da bi mudra osoba znala gdje i s kim slaviti. Svrha nije prikriti naša postignuća ili umanjiti rezultate koje smo postigli, već prepoznati na koga se oslanjamo da bismo to učinili. Neki će pojedinci slaviti naš uspjeh, ali drugi će vjerovati da je njihov vlastiti neuspjeh na putu za nekog drugog.
Zato Freud predlaže da o svojim postignućima razgovaramo samo s onima koji nas poznaju i dovoljno nas dobro razumiju da cijene trud i borbu koju ulažemo. Imat će zadovoljstvo grupe, a ne sukoba. Zanimljivo je da se isti princip primjenjuje i na rješavanje problema. Neki pojedinci ne mogu izbjeći želju da znaju sve. Oni troše energiju drugih ljudi, upijajući dramu i prepreke drugih ljudi. Freud bi ih nazvao emocionalnim parazitima – pojedincima kojima nedostaje želja za razumijevanjem, već umjesto toga traže emocionalnu hranu.
Zato su njegovi prijedlozi specifični: ne samo što su rekli, već i kome su to rekli. Ta selektivnost se ne smatra hladnoćom, već emocionalnom higijenom. Slično načinu na koji brinemo o svojim tijelima, trebali bismo se brinuti i o mentalnom prostoru u kojem boravimo. Nemaju svi priliku učiti o svojim manama, ali nemamo ni priliku učiti o svojim uspjesima. Moć u tami Freud bi vjerojatno tišinu smatrao odsutnošću zvuka, već mjestom u kojem se postiže moć. Ideje, koncepti i prosudbe su u njoj cjelovite. U svijetu koji zahtijeva dijeljenje svega, uključujući emocije i slike, praksa šutnje postaje sve rijeđa. Kao takvi, inteligentni ljudi ne izbjegavaju strah od neuspjeha, već umjesto toga odlučuju zadržati stvari za koje vjeruju da su važne dok ne budu sposobni samostalno stajati. U stanju tišine, kompozicija je ono što će kasnije govoriti samo za sebe.
