U današnjem članku donosimo potresnu priču o čovjeku čije ime sada zauzima posebno mjesto u srcima mnogih. Oko 19 časova, vojnu zajednicu zadesila je vijest koja je duboko potresla sve njene članove tragična smrt starijeg vodnika prve klase Milana Stankovića.
- Ovaj pripadnik elitne 63. padobranske brigade, poznat po svojoj hrabrosti, profesionalizmu i požrtvovanosti, izgubio je život nakon ozbiljnih povreda koje je zadobio prilikom padobranskog skoka na aerodromu “Narednik-pilot Mihajlo Petrović” u Nišu.
Nesreća se dogodila oko 17:20 časova. Iako su ljekari odmah intervenisali i pokušali sve što je bilo moguće da ga spasu, Stankovićevo srce nije izdržalo. Ovaj gubitak duboko je pogodio ne samo njegovu porodicu, već i cijelu vojsku, gdje je bio cijenjen ne samo kao vojnik, već i kao prijatelj, mentor i uzor mlađim kolegama. Smrt vojnika u mirnodopskim uslovima nosi dodatnu težinu jer se dešava u trenucima kada se ne očekuju žrtve. Padobranski treninzi, iako uobičajeni, uvijek nose rizik, a ovaj put pokazalo se da ni najiskusniji nisu pošteđeni opasnosti.
Prema zvaničnim informacijama Ministarstva odbrane, Milan je prilikom prizemljenja zadobio teške povrede koje su zahtijevale hitnu medicinsku intervenciju. Odmah je prebačen u Vojnu bolnicu u Nišu, ali su napori da mu se spasi život, nažalost, ostali bezuspješni. U trenutku, ugašen je život čovjeka koji je bio oličenje hrabrosti i posvećenosti domovini.
Za njegove kolege i saborce, vijest je bila šokantna i bolna. Bez obzira na vojničku obuku i pripremljenost na teške situacije, gubitak bliskog čovjeka teško se podnosi. Milan nije bio samo vojnik – bio je prijatelj, oslonac i čovjek koji je znao da podigne moral kada je to bilo najpotrebnije. Njegovi saborci su u tišini, sa suzama u očima, primili vijest, svjesni da su izgubili više od vojnog stručnjaka – izgubili su čovjeka sa velikim srcem.
- Nakon nesreće, nadležne institucije odmah su pokrenule istragu. Načelnik Generalštaba Vojske Srbije formirao je posebnu komisiju koja će ispitati sve okolnosti ovog događaja. Komisija će se baviti analizom obuke, opreme i uslova u kojima je skok obavljen. Ključno pitanje je da li su svi sigurnosni protokoli ispoštovani i postoji li prostor za unapređenje u procedurama kako bi se slične tragedije izbjegle ubuduće.
- Milan Stanković rođen je 25. decembra 1983. godine. Svoju vojnu karijeru započeo je 2005. godine i od samog početka isticao se kao izuzetno posvećen i odgovoran. Bio je poznat kao čovjek koji rado dijeli znanje sa mlađima, ne štedeći svoje vrijeme i energiju da bi drugima pomogao. Osim profesionalnih obaveza, bio je aktivan i van službe – učestvovao je u humanitarnim akcijama i projektima za pomoć veteranima.
Njegova porodica, supruga i dvoje djece, ostali su bez svog stuba i oslonca. U ovim teškim trenucima, zajednica im pruža podršku, a najavljeni su i memorijalni događaji u njegovu čast. Prijatelji i kolege pokrenuli su inicijativu da se njegovo ime sačuva u lokalnoj zajednici – između ostalog, postoji ideja da jedna ulica u Nišu ponese njegovo ime, kako bi se očuvalo sjećanje na čovjeka koji je dao život u službi naroda.
Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila društvenim mrežama. Mnogi, i poznati i nepoznati, izrazili su tugu i saosjećanje. Ministar odbrane i najviši vojni zvaničnici poslali su telegrame saučešća njegovoj porodici. Tokom vojnih vježbi širom zemlje, održan je minut šutnje u njegovu čast – znak da cijela vojna zajednica stoji kao jedno u trenucima tuge.
Ova tragedija ponovo je otvorila pitanje sigurnosti unutar vojske. Padobranski skokovi, iako važan dio obuke, predstavljaju ekstremno zahtjevnu i rizičnu aktivnost. Stručnjaci već duže vrijeme upozoravaju da je neophodno dodatno ulaganje u opremu i sistemsku modernizaciju obuke. Neki bivši vojnici su istakli da u određenim slučajevima dolazi do improvizacija, koje mogu imati tragične posljedice.
Ipak, uprkos svim rizicima, ljudi poput Milana biraju ovaj poziv svjesno – iz uvjerenja da rade nešto važno, iz vjere u službu, red, i potrebu da štite svoju zemlju. Njegova hrabrost i predanost ostaju trajni simbol onoga što vojna služba predstavlja. Ovakvi gubici nas podsjećaju da iza uniforme stoje ljudi – sa svojim snovima, porodicama i emocijama.
Njegova smrt nije samo tragedija, već i poziv na djelovanje. Da se poboljša sistem, da se vojnici zaštite i da se njihova žrtva nikada ne zaboravi. Milan Stanković će ostati upamćen ne samo kao vojnik, već i kao simbol hrabrosti, ljudskosti i bezrezervne odanosti domovini. Njegovo ime sada živi u sjećanjima, ali i u kolektivnoj odgovornosti svih nas da učimo iz ove tuge i spriječimo slične tragedije u budućnosti.
