Pojedinci se oglašavaju na društvenim mrežama sa iskustvima koja su imali sa kupljenim svježim mesom u velikim trgovačkim lancima i koja baš i nisu prijatna. Jedno takvo vam donosimo u nastavku.
Priča opisuje koliko često nas svakodnevne situacije mogu iznenaditi, posebno kada su u suprotnosti s našim osjećajem sigurnosti u vezi s hranom koju svakodnevno kupujemo i konzumiramo. Jednog tipičnog dana, kupac iz Kauflanda pokušao je kupiti goveđe pljeskavice Barutanskijevom metodom. U ruci je imao pakiranje od 450 grama koje je bio proizvod Vajda mesne industrije, a ovo pakiranje je uzeo bez ikakve brige kao i svi ostali kupci. Međutim, čim je naišao na pakiranje, shvatio je da se unutra krije nešto što ne bi trebalo biti dio prehrambenog proizvoda.
Između mesa primijetio je strani predmet koji je izgledao kao plastika, što ga je šokiralo i odmah je obavijestio javnost o cijeloj situaciji. Pljeskavice, koje su se prodavale pod markom Purland i imale su rok trajanja do 16. siječnja 2025., nakon ovog događaja nisu ostavile pozitivan dojam na potrošača. Kupac je istisnuo pronađeni predmet iz gomile mesa, a video ovog događaja kasnije je postao popularan na Facebook stranici “Pozdrav, inspektore”. Slike i video prikazuju izvučeni predmet kao predmet od tvrde plastike, što je dovoljno da izazove zabrinutost kod mnogih koji kupuju isti proizvod ili proizvode od iste tvrtke.
Vijest je brzo postala popularna jer je pokrenula niz pitanja na koja još uvijek nema odgovora. Kako se ovaj predmet našao u hamburgeru? Je li ovo izolirani slučaj ili postoji mogućnost da se isti nedostatak našao i u drugim pakiranjima s istim LOT brojem? Potrošači su počeli postavljati neugodna pitanja jer svaka sumnja u sigurnost hrane odmah postaje značajan problem. Mesna industrija Vajda povezana je s mesnom industrijom Pivac, koja je najveća prehrambena korporacija u Hrvatskoj.
- Zbog toga se očekuje brz i jasan odgovor. Međutim, do trenutka pisanja ovog teksta još nije objavljena službena izjava. U ovom slučaju, svako razdoblje šutnje povećava napetost među kupcima. Budući da se radi o prehrambenom proizvodu koji se konzumira svakodnevno, javnost je prirodno zabrinuta. U članku mnogi pojedinci propituju koliko je kontrole nad ovim situacijama i koliko je lako da jedna plastična komponenta prođe kroz sve faze proizvodnje, pakiranja i distribucije.
U zemlji koja ima rigorozne sigurnosne propise u vezi s hranom i koja se često prati, ovi događaji nisu samo uznemirujući, već i potkopavaju povjerenje potrošača u cijeli sustav. Reakcije kupaca bile su očekivane: od šoka i gađenja do zabrinutosti i ljutnje. Dok neki ljudi vjeruju da su slične stvari moguće svugdje, drugi tvrde da je neprihvatljivo imati strane tvari u hrani koje mogu dovesti do zdravstvenih problema. Posebno je zanimljiv nedostatak jasnoće u vezi s podrijetlom incidenta: je li se to dogodilo tijekom proizvodnog procesa ili je došlo do pogreške?
Potrošači također žele vidjeti više reklama za prehrambene institucije. U tim slučajevima, inspekcije moraju utvrditi uzrok incidenta i postoji li rizik od dodatne kontaminacije u slučaju ponavljanja. Javnost ne želi predugo čekati, jer trgovine još uvijek imaju isti proizvod s istim datumom isteka i vjerojatno identičnom proizvodnom serijom. Jedan komentator navodi da je najveća šteta ne znati je li problem izoliran ili sistemski: najgore je ne znati opseg problema. Dok se ne dobije službena informacija, potrošačima je dopušteno samo nagađati. Proizvođač koji je transparentan u svom odgovoru bio bi prvi korak u rješavanju situacije.
Uzimajući u obzir ugled Vajde i Pivca na domaćem tržištu, očekuje se profesionalno i otvoreno ponašanje od njih. U ovom slučaju, povjerenje se održava samo uz dodatak konkretnog objašnjenja i kvantificiranih mjera. Ono što dodatno povećava napetost je brzina kojom se ovi incidenti šire na društvenim mrežama. Jedan video ili fotografija mogu učinkovito izazvati strah i prezir, a takve posljedice mogu imati značajan utjecaj na prehrambenu industriju. Ljudi žele znati što je u njihovim tijelima, posebno u vezi s proizvodima koje svakodnevno konzumiraju bez razmišljanja.
Dok se službeno ne sazna uzrok stranog predmeta i koliko je proizvodnih jedinica potencijalno pogođeno, pitanje koje kupac postavlja u videu je najzvučnije: “Što je to u našem hamburgeru?” Ovaj događaj, koji je istovremeno bolan i frustrirajući, podsjeća nas na vrijednost kontrole kvalitete, odgovornosti i komunikacije između potrošača i proizvođača. Iako se još uvijek očekuje odgovor, i dalje smo optimistični da će se situacija brzo riješiti i da će ovakva pojava ostati neuobičajena, a ne norma.
