Sloboda Mićalović ima vrlo neobično ime, a njen otac Dragan došao je na ideju da je tako nazove dok je igrao monodramu “Ivo Lola Ribar”. Ovu anegdotu, Sloboda je podelila sa javnošću pre nekoliko godina.
Naš glumac posvetio se Slobodi Bodi Trajkoviću, koji je bio popularni ljubavni partner Lole Ribara.“Moj otac je učestvovao u monodrami “Ivo Lola Ribar”, a Sloboda Trajković bila je Lolina supruga. To je najromantičnija ljubavna priča, slična našem Romeu i Juliji, rekao je tada Boba. Nastavila je, pritom, da njezino ime i danas traje, preko nje. Romansa Ive i SlobodeNarativ o narodnoj ljubavi stoljeća i smrti njegove zaručnice jedna je od najpotresnijih i najtragičnijih priča iz vremena Drugog svjetskog rata.
- Prije sukoba namjeravali su proslaviti svadbu, a 6. travnja 1941. zakazana je svečana večera u rezidenciji obitelji Ribar, gdje su namjeravali razgovarati o specifičnostima radosnog događaja. Tog dana Beograd je bio preplavljen barutom i prekriven slojem prašine.Obitelji Ribar i Trajković taj se dan nisu srele, niti su se ikada pomirile s radosnom prigodom i puninom.
Kada je počeo sukob, Svetolik Trajković je odvojio velike količine lijekova i sanitetskog materijala za gerilce. Miroslav, Slobin brat, sudjelovao je u partizanskom ratu u Beogradu. Sredinom siječnja 1942. policija je pokupila pismo koje je Lola napisala svom suprugu. Uhvaćena je i danima maltretirana u Specijalnoj policiji, gdje su je pokušavali natjerati da napiše pismo svom ljubavniku Lolu kako bi ga doveli na područje Beograda. Sloboda je morala birati između toga da se Lola pojavi u Beogradu ili da je pošalje u smrt ili cijelu tvoju obitelj.
Ona je nepokolebljivo odbila prkositi Loli, nakon čega je cijela obitelj Trajković prebačena u zloglasni Banjički logor, gdje su ubijeni u plinskoj komori 4. svibnja 1942. godine.Jedina preživjela bila je najstarija sestra Milica, koja je prije hapšenja preuzela lijekove i pukom srećom izbjegla smrt.
Svi su glumili veze s komunističkim pokretom, pa tako i Milenina majka, da ne brine.Još se pamti jedno tragično i istinito događanje u Banjičkom logoru. Kada je ispitivač tijekom ispitivanja pokazivao Lenjinovu sliku, na pitanje zna li o kome se radi, ona je odgovorila: Kunem vam se da taj čovjek nije bio u našoj rezidenciji. Vjerovali su da im se rugaju.
- Pretpostavljalo se da će pismo, popraćeno velikom količinom ljubavi, poslužiti kao najveća kazna za Slobinu obitelj i definitivan dokaz Gestapu, što se dogodilo mnogo prije nego što je uhićenje zabilježeno kao povezano s Trajkovićevom strankom. Ono što Trajkovići tada nisu shvatili, a bolna je istina o mentalitetu ljudi u teškim vremenima, jest da je njihovo obiteljsko i Slobodino druženje s jednim od najistaknutijih pripadnika NOB Gestapoa potaknuo netko od prijatelja ili poznanika. .
Lola je odbila da Sloboda sudjeluje u gerili s njom, jer je mislila da će ga Slobodina snaga i obitelj zaštititi od opasnosti na fronti, te da će ona imati siguran i podržavajući odnos sa svojom obitelji.
- Njegov izbor, temeljen na najvećem stupnju ljubavi i brige, rezultirao je propašću cijele obitelji Trajković. U pismu ocu te godine, Lola je napisala:Moja Sloboda, koja je bila tako mala i pitoma, otišla je u smrt kao u šetnju, s osmijehom.Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata i tragične pogibije obitelji Trajković i oba sina Dr. Ivana Ribara, Pismo slobodi bilo je dirljiva posveta mladosti izgubljenoj u potrazi za boljom budućnošću i pravednijim svijetom.
U znak počasti stradanju Slobine obitelji, jedna ulica u beogradskoj četvrti Banjica posvećena je obitelji Trajković.Za klan Korni upravo je Lolino pismo bilo poticaj za pjesmu “Ivo Lola”, koja se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja ovog proslavljenog benda.Dostavljamo vam cijelo pismo koje je Lola napisala Slobodi. Nikada to nije postigla – ubijena je prije nego što je on otkrio:
„Najdraži moj i sam!Pišući ovo pismo, uvjeren sam da sam uvijek optimist. Da je malo vjerojatno da ćeš ikada doći do nas, ali da ćemo se uvijek vidjeti i ostati povezani. Ovo pismo je zamišljeno kao rješenje ovog problema. U ovom trenutku, kada ulazimo u završnu, odlučujuću fazu boje o kojoj, između ostalog, ovisi naša osobna budućnost i radost, želim vam reći nekoliko jednostavnih i jednostavnih pravila.
Moj se život vrti oko dva pojma: mog doprinosa našoj svetoj stvari i moje ljubavi prema tebi, dragi moj. Mi, kao i većina ljudi, ne bismo mogli postići život kakav smo željeli u izolaciji, već samo borbom i pobjedom. Zbog toga su ova dva pojma u biti ista.
Dušo, očito je da si ti jedina koju obožavam, i da obožavam i tebe. Sanjao sam o našoj zajedničkoj sreći, kakvoj smo priželjkivali, sreći koja je pripadala slobodnim pojedincima. To je jedina istinska radost, jedino što treba željeti.
Ako primiš ovo pismo – ako ne doživim taj poseban čas, nemoj previše tugovati, najdraža moja! U svijetu u kojem ćeš živjeti pronaći ćeš najbolji dio mene i svu moju ljubav prema tebi. Što se vas tiče, ja sam uvjeren da će vaš put biti ispravan i onakav kakav treba biti. Na ovom putu, naći ćete i osvetu i radost.
Neizmjerno te cijenim, jedina moja! Zahtijevam da nikada ne primite ovo pismo, već da umjesto toga zajedno s vama proslavite onaj veliki trenutak trijumfa. Želim te svojom ljubavi usrećiti što je više moguće.
