Slavni Mića Orlović briljirao je ne samo u svojim nastupima na platnu – pokazujući nevjerojatnu glumačku snagu i iznimne košarkaške vještine – već je svoju najveću strast pronašao u potrazi za inovativnim projektima.
Naime, Mića je izborom riječi, držanjem i ponašanjem oslikavao karakteristike prave televizijske zvijezde, a čini se da su njegovi standardi sada postali nepremostivi. Svake je godine demonstrirao svoje sposobnosti u raznim domenama, otkrivajući publici prirodu zabave koju televizija nudi.
- Rođen 28. svibnja 1934. godine u Valjevu od oca Sekule i Stane Orlović, porijeklom iz sela Gornji Strmac u općini Zubin Potok, svoje je godine školovanja proveo u Prištini i Valjevu uz mlađeg brata Dragana. Dragan će kasnije nastaviti novinarsku karijeru, da bi naposljetku bio urednik dnevnog lista “Politika Ekspres”.
Završio je Valjevsku gimnaziju i dva puta se ženio; iz prvog braka ima ćerku Marinu, koja se pre petnaestak godina preselila u Kanadu i od tada se nije vraćala u Srbiju. Njegov prvi pohod na medije započeo je tijekom srednjoškolskih godina, gdje je surađivao za školske novine. Kasnije je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, a na svom akademskom putu prvi put se otisnuo u vode sportskog novinarstva.
Početkom rujna 1954. godine počeo sam raditi na radio postaji u prvom bloku Studentskog grada. Sjećanja na te početne dane i živahan život u tom studentskom gradu ostaju draga. Bilo je to okruženje ispunjeno vitalnošću, oblikovano energijom mladosti. Po odlasku iz Studenjaka dosljedno sam se sa smiješkom osvrnuo na to razdoblje, kako je svoje početke ispričao glasoviti Mića u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad, povodom 15 godina druženja sa studentima.
Bio je ključni reprezentativac jugoslavenske studentske košarkaške reprezentacije koju je u tom razdoblju osnovao i učinkovito vodio Ranko Žeravica.Mica je ispričala svoje iskustvo sa sportom, izjavivši: “Bavila sam se stolnim tenisom i košarkom, na kraju sam izborila mjesto u studentskoj reprezentaciji. No, nakon što sam dobila stalni posao na radiju i televiziji, bila sam prisiljena napustiti košarku. Unatoč mojoj želji da nastavim s nastojanjima i da vjerujem u vlastitu otpornost, vremenska ograničenja iziskivala su moj odlazak iz sporta. Plakao sam kad sam otišao košarka.
- 15. listopada 1957. godine prvi put javlja kao reporter za program Radio Beograda, prateći nogometnu utakmicu između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca. Potom je, 23. kolovoza 1958., pridonio stvaranju novog poglavlja u povijesti kada je beogradska televizija emitirala prvi TV Dnevnik, informativno-političku emisiju. U tom trenutku publici se obratio upečatljivo zgodan i perspektivan Mića.
Prvi televizijski Dnevnik počeo je 23. kolovoza 1958. Tada sam doživio određeni stupanj strepnje, jer nisam bio siguran što me čeka. Umirivao sam se zamišljajući kameru kao stakleni prozor kroz koji ću tražiti svoje snimatelje. Ova se perspektiva pokazala korisnom, omogućivši mi da se opustim i istinski stupim u kontakt sa svojom publikom. Emitiranje je proteklo besprijekorno, kao što je navedeno u mom posljednjem intervjuu za časopis “Pulse”, gdje sam priznao da su moji primarni uzori bili, prije svega, Mike Buongiorno i Pipo Baudo—dva istaknuta talijanska profesionalca i prava gospoda.
Dodatno je istaknuo manu koja je najviše mučila njegove kolege. Izbirljivost koja je ljutila one oko mene. Moja pretjerana pozornost na detalje, točnost i preciznost u svim mojim nastojanjima često je bila u suprotnosti s preferencijama mnogih pojedinaca, kako je jednom primijetio.Kao voditelj nadaleko hvaljenih televizijskih kvizova, osvojio je publiku pojavom svog izuzetnog talenta i nadarenosti. Mićina ostavština broji preko 170 reportaža, oko 300 intervjua, više od 200 televizijskih reportaža, 80 radijskih emisija i 1300 televizijskih emisija.
U slobodno vrijeme uživao je u jazz glazbi i stalno je isticao da je njegov primarni identitet novinarski, dok mu je voditeljska uloga sekundarna. Unatoč velikoj popularnosti, smatran je izuzetno skromnom i uvijek veselom osobom, uvijek spremnom na druženje sa svojim kolegama.Tri desetljeća ljubavi dijeli s Ljiljanom.Više od trideset godina Mića je njegovao vezu sa suprugom Ljiljanom, koja ga je uvijek svesrdno podržavala. Kao novinarka po profesiji, gajila je beskrajnu ljubav prema njemu i pokazala duboko razumijevanje Mićinog načina života.
- Mića je utjelovio bezgraničnu dobrotu i duboku naklonost prema drugima, nastojeći prenijeti te divne osobine onima u svojoj blizina. Bio je izuzetan pojedinac, pravi džentlmen, i zauvijek ću čuvati ovo sjećanje na njega. O Mići je mnogo toga dokumentovano kroz njen život, ispričala je Ljiljana za „Story.
Kudnicima su kružile brojne priče o Mici.Čaršija dosljedno pokazuje sklonost ka izmišljanju priča o javnim osobama. Nisam bio izuzet od ovoga; Navodno sam izgubio udove u navodnim prometnim nezgodama. Čak su tvrdili da posjedujem drvenu nogu! Nadalje, ti su me narativi prikazivali kao poznatog alkoholičara, između ostalog je naveo u ispovijesti i nastavio:
Kad sam ga promatrao u pubu kako pije votku s mojim prijateljima, priča se brzo promijenila u: “Mica pije svaki dan.” Takva su pretjerivanja raširena! Nikada nisam istinski prigrlio boemski način života, možda tek nešto tijekom ranih 1980-ih. No, nakon par godina shvatila sam da sam razvila rutinu druženja uz piće.
Posljedično, povukao sam se u osamu, što je dovelo do etikete “bjegunca”. Srećom, kao sportaš, imam jaku averziju prema alkoholu. Ljetni festivali koje sam vodio pokazali su se prilično iscrpljujućim jer sam u pubu ostajao do kasno u noć prateći program. Uvijek sam više volio spavati noću. Bez obzira na vrijeme spavanja, imam naviku ustajati u 5:30 ujutro, primijetio je. Trenutak smrti.
- Nakon moždanog udara, zadnjih je deset dana života bio smješten u privatnoj rezidenciji, gdje nažalost nije dobio njegu najvišeg standarda.Zatekao se u stanju promrmljati rečenicu “što me spopalo?” ali gotovo odmah nakon toga, upustio se u razgovor s nekim od svojih novih poznanika. Njegove navike gledanja televizije uglavnom su bile usmjerene na sport i crtiće.
Primijetio je da život ima tendenciju da završi ciklus, ustvrdivši da se “na početku i na kraju uživa u crtićima”. Tada sam prepoznao Mićinu svijest o skorom kraju, što je produbilo moje divljenje njegovim gospodskim držanjem. Ovo je za „Blic“ ispričala Marijana Blažević, vlasnica Doma za stare, dok je glavna sestra Gordana Perić opisala prirodu njegovih poslednjih trenutaka.
Prekjučer, točno u 14 sati, pogledao me sa smiješkom i rekao: “Pa sad je dosta”. Potom se okrenuo na drugu stranu kreveta i utonuo u vječni drijemež, ispričala je u tom trenutku Gordana, a njezin glas i oči odavali su duboki osjećaj konačnosti.
Preminuo je 13. veljače u Beogradu u sedamdeset i devetoj godini života. Naime, taj datum koincidira s obljetnicom televizije, označavajući značajan trenutak. Naime, Orlovićeva smrt dogodila se na 55. obljetnicu osnutka Radio-televizije Beograd, na kojoj je odigrao ključnu ulogu u upoznavanju stanovnika bivše Jugoslavije s čudima ovog medija sredinom 20. stoljeća. Nakon što čuju ovu informaciju, mnogi pojedinci izraze šok i nevjericu jer taj dan ima veliki značaj u životu slavne voditeljice. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju 16. veljače 2013. godine.
