Narodi bivše Jugoslavije su Slaveni i stoga imaju mnoge sličnosti jedni među drugima, a sufiks na prezimenima je često “-ić” ili “-ović”. Danas vam otkrivamo više o ovim prezimenima.
Danas raspravljamo o uobičajenim prezimenima koja se povezuju s našom regijom i kako su nastala. Uz ime, prezime je također osnova za našu primarnu identifikaciju u svim dokumentima. Ako vaše prezime ima završni slog ić, niste obdareni samo administrativnom titulom. To nije samo niz slova na osobnoj iskaznici, već put koji prati život vaših predaka.
- Ta slova opisuju borbe, sukobe, neuspjehe i male uspjehe običnih ljudi koji nisu bili povijesno dokumentirani, ali su ipak živjeli u najtežim vremenima. Ime koje završava na -ić nije se pojavilo slučajno ili zbog ljepote jezika.
To je izvor nužde. Nužda razumijevanja tko sam, koji je moj osobni identitet i odakle sam. Na Balkanu, gdje se granice mijenjaju brže od godišnjih doba, prezime je često bilo jedina dosljedna komponenta. Ime kao atribut, a ne kao dodatak. Danas ljudi vjeruju da njihovo ime ima značajnu povijest. Plemenito, starije i posebno. U stvarnosti, većina prezimena koja imaju nastavak ić stvorena je iz praktičnih razloga.
Sufiks se povezuje s riječju “mali”, “potomak” i “netko povezan s”. Nije bilo romanse, već značajne poruke zajednici. Ako se netko zvao Petar, njegov sin bi se zvao Petri ili Petrov. To je uključivalo: prepoznajemo tvoj identitet, Petrov. U selu od 10 Petrova, ova razlika je bila od velikog značaja. Obiteljsko ime nalikovalo je znaku, a ne simboličnoj nagradi.
Razlika između prebivališta i bratstva ključna je i često se zanemaruje. Prezimena koja imaju završetak ić nemaju sva isto značenje. Neki ljudi govore o tome koliko je njihovo podrijetlo izravno, dok drugi raspravljaju o širem krugu pojedinaca koji imaju isto ime, krv ili sudbinu.
- Prezimena poput Jurić ili Pavić obično se povezuju s izravnim potomkom glave kućanstva. Ovo je mala razlika, vertikalnost obitelji. S druge strane, prezimena koja imaju završno slovo tipa -ović ili -ević obično označavaju bratstvo ili klan.
To su pojedinci koji su ostali jedni uz druge, živjeli blizu jedni drugih i posvetili se zaštiti cijele svoje zajednice. U vrijeme sukoba, gladi i odmazde, ta povezanost imala je smisao života. Kada je ime bilo monotono, mnoga prezimena nisu izvedena od osobnog imena, već od profesije. Kovačević, Pekarić i Lončarić nisu slučajna. To su obitelji koje su bile poštovane zbog onoga što su postigle, a ne zbog toga kako su se zvale.
Obrtnik je imao značajan utjecaj na zajednicu. Bez njega ne bi bilo instrumenata, kruha ni posuđa. Zanat se prenosio s roditelja na dijete i na kraju je postao obiteljska tradicija. Bio je to način trajnog prenošenja znanja i sudjelovanja u društvu preko generacijskih granica.
- Čak i ako nitko u obitelji ne zna kako držati čekić ili peć, ime i dalje ima priču o predanom trudu i znoju. Žene koje su imale značajnu ulogu Opće je poznato da sva prezimena potječu od muških predaka. Stvarnost je drugačija.
Bolesti, bitke i putovanja doveli su do uništenja muškaraca, a žene su tada preuzele većinu uloge. Djeca su prepoznavala svoje majke jer nisu imala drugog izbora. Prezimena poput Marić, Sarić ili Nedić obično se povezuju sa ženom koja je bila temeljni član obitelji. Brinula se o imanju, povećavala ga i štitila. Zajednica ju je prepoznala kao zakonitu vlasnicu, pa su je djeca prepoznala kao svoju.
Ova prezimena ne ukazuju na slabost, već na snagu i fleksibilnost. Zapisi crkve i općinske uprave nisu uvijek točni. Mnogi pojedinci su uzimali nove nadimke iz nužde. Povremeno je bilo korisno izbjeći poreze, drugi put je bilo korisno izbjeći dug po krvi, a ponekad je bilo jednostavno jednostavnije prilagoditi se novom okruženju.
- Nije bilo neuobičajeno da se obiteljsko prezime razvija tijekom nekoliko generacija. Zato mnogi ljudi danas imaju poteškoća s praćenjem podrijetla svoje obitelji. Izgovor imena se promijenio; sjećanje na trag je izgubljeno.
Ovo nije pogreška u arhivima, već strateška odluka predaka koji su znali kako se istaknuti u sustavu. Širi kontekst koji rijetko istražujemo Prezimena poput Ić ne pripadaju jednoj zemlji. Ona predstavljaju jezičnu i kulturnu baštinu povezanu sa Slavenima. Srbi, Hrvati, Bošnjaci i druge etničke skupine imaju isti jezični potpis zbog zajedničkog podrijetla. Sporovi oko definicije “čiji” su nebitni.
Oni koji su dobili ta prezimena rođeni su u planinama, dolinama i selima koja su posjedovala koncept dvosmislenosti u pogledu identiteta i opstanka koji je bio od najveće važnosti. važnost. Posjeduju dosljednu filozofiju suočavanja sa smrću, prilagođavanja i otpora prema njoj.
Prilikom analize starih obiteljskih portreta, ime više ne funkcionira kao jednostavna oznaka. Postaje upit. Tko su pojedinci ili skupine pojedinaca kojima ste odani? Što vas je navelo da postanete ono što ste danas? Koliko se priče krije ispod nekoliko riječi koje svakodnevno pišete, ali rijetko smatrate pričom.
