Većina ljudi ne voli ni da razmišlja o smrti iako nas na kraju sve čeka. Gubitak voljene osobe svima pada jako tepko i neki nalaze utjehu u vjerovanju da smrt nije kraj.
Životne trenutke ponekad je teško shvatiti, granica između života i smrti ponekad je također neprimjetna. Ovo je priča Deborah Pram, žene iz Virginije koja tvrdi da je doživjela dva iskustva bliske smrti koja su se oporavila od prvog iskustva, koje opisuje kao drugu stranu. Prvo se dogodilo sredinom 1980-ih, dok je bila trudna sa svojim najstarijim sinom.
- Visoki krvni tlak, nizak broj krvnih stanica, problemi s jetrom i napadaji doveli su do toga da je odvedena na hitnu. Dok su je liječnici pokušavali spasiti, Debora je krenula drugim putem – oslobodila se boli i emocija, ostavila je tijelo na stolu i promatrala situaciju odozgo, lebdjela je iznad stropa. Promatrala je postupak u operacijskoj sali za hitan carski rez, iako nije osjećala fizičku bol, ipak je ublažila pritisak.
U tom trenutku nije osjećala strah, već je osjećala spokoj, kao da sve ima svoj vlastiti napredak i značaj. Unatoč tome što je ovo iskustvo imalo dubok utjecaj na nju, nije imala smjelosti o tome raspravljati. Samo je njezin suprug znao što se dogodilo. Dugo je šutjela, pokušavajući shvatiti što je svjedočila tijekom tog nadnaravnog događaja, kao i posljedice svog uma na duhovnu krizu. Kako je kasnije rekla, trebalo joj je desetljeća da shvati da to nije bila obična halucinacija.
Tijekom 20 godina doživjela je drugačije iskustvo koje ju je trajno promijenilo. Na Valentinovo 2007. godine, automobil u kojem su se ona i njezin suprug vozili slučajno je udarilo drugo vozilo koje je prošlo kroz crveno svjetlo. Pramova je izgubila svijest, a njezin suprug, medicinski stručnjak, potvrdio je da nije imala otkucaje srca. Međutim, dok ju je u užasu dozivao po imenu, Debora nije bila prisutna na mjestu nesreće. Ovaj put je iskustvo objasnila kao da nema poznati identitet.
Više nije imala singularnost, već je bila dio energije koja se nalazila u okruženju prepunom toplog, žutog svjetla. To stanje je nazvala najdubljom harmonijom koju je ikada doživjela – kao da je konačno stigla do svog doma. Oko nje, svjetlost, meko i sjajno, slično kao da se valja u gustoj, medenoj tvari. Odbila se vratiti, unatoč činjenici da ju je daleki glas njezina supruga dozivao.
Taj je glas smanjio njegovu snagu, ali ona ga je i dalje odbijala priznati, želeći ostati u tom carstvu bez boli, bez straha, bez obveze. Nakon što se osvijestila, Debora je detaljno i sa zapanjujućim detaljima opisala muškarca kojeg je navodno slijedila iz automobila na sigurno. Opisala ga je kao muškarca srednjih godina s kovrčavom kosom, koji je imao košulju na kopčanje i nije imao kravatu, otkopčala je sigurnosni pojas, držala se za ruke s njim i spriječila da se ozlijedi u slučaju 911.
- Međutim, nitko od svjedoka nije vidio tog muškarca, niti njezin suprug, niti oni koji su ga kasnije istraživali. Danas je njegova povezanost još uvijek nepoznata. Je li to bilo istinito ili samo prikaz prijelaza između dva svijeta još uvijek je neodgovoreno pitanje. Danas Debora vjeruje da je svjedočila nečemu značajnijem od ljudskog iskustva. Ne zna je li ono što je svjedočila bilo znanstveno objašnjivo ili je to bio znak onoga što će doći. Međutim, kako priznaje, da nije imala oba iskustva, ne bi vjerovala da postoji zagrobni život.
Danas o tome otvoreno govori, s namjerom da educira više ljudi o mirnoj i oslobađajućoj smrti koju je doživjela, kao i da je ne smatraju teretom. Unatoč naporima znanstvene zajednice da objasni iskustvo bliske smrti, postoje studije koje podupiru tvrdnje onih koji su ga doživjeli. Primjerice, istraživanje koje je provela Medicinska škola Grossman Sveučilišta u New Yorku pokazalo je da ljudi koji su preživjeli proces kliničke smrti često opisuju prijelaz u novu svijest i osjećaj prelaska na višu razinu postojanja.
Mnogi ljudi raspravljaju o konceptu svjetlosti, energije i osjećaju unutarnjeg smirenosti, a sve to doživljava i Debora Pram. U lokalnom kontekstu, iskustva bliske smrti također su bila popraćena u lokalnim medijima. Portal Blic Žena izvijestio je o priči žene iz Novog Sada koja je tijekom operacije srca osjetila osjećaj “lebdenja iznad stola” i iskustvo napuštanja tijela, a liječnici su je pokušali reanimirati. Ova je naracija potaknula raspravu o stupnju u kojem naše percepcije smrti utječu na fizičko tijelo i što se događa u trenutku fizičke prisutnosti smrti.
Slična iskustva dokumentirana su u znanstvenoj emisiji “Na rubu znanosti” na Hrvatskoj televiziji, tijekom koje je gost raspravljao o svojoj viziji svjetlosti i prisutnosti “bića energije” tijekom srčanog zastoja. Ove su priče privukle veliku pozornost, a mnogi ljudi u regiji povezali su ih s osobnim pričama ili pričama voljenih osoba. Osim toga, Beogradski dnevnik Politika objavio je komentar na knjigu lokalnog autora, psihijatra dr. Ljubiše Simića, u kojem se detaljno raspravlja o praksi iskustava bliske smrti kod pacijenata u Srbiji.
Tijekom svoje karijere, Simić je proučavao preko 50 osoba koje su reanimirane nakon srčanog zastoja, a većina njih imala je sličan opis svjetlosti, topline i osjećaja potpune odvojenosti od tijela. U konačnici, Deborino iskustvo je i dalje prvenstveno osobno i emocionalno, ali je i univerzalno jer potiče pitanja koja svatko od nas ima: Što očekivati s druge strane? Je li smrt konačno odredište ili prijelaz u novi oblik postojanja?
Bez obzira na stupanj u kojem vjerujemo da su ove priče istinite ili predstavljaju neurološki fenomen, neosporno je da nas inspiriraju da razmislimo o zatvorenosti ljudskog znanja, ograničenjima svijesti i nedostatku znanstvenog objašnjenja. Ako su Deborina iskustva išta pokazala, to je da u najmračnijim trenucima osoba može pronaći neobjašnjivo svjetlo – to bi mogao biti mir koji je tražila cijeli život.
