Jedno od jela koje je neizbježno na našim trpezama u ovo zimsko praznično vrijeme je sarma a mi vam danas donosimo jedan savjet kako da ona bude još ukusnija.
Prava sarma trebala bi imati aromu koja se odmah osjeti kada se lonac stavi na štednjak. Ta aroma nije samo pokazatelj pripreme ručka, već nas podsjeća i na tradiciju, obiteljska okupljanja i udobnost doma. Sarma nije uobičajeno jelo koje se priprema na licu mjesta; ona je ponos svakog kuhara i prirodna zvijezda stola, bilo da se radi o slavlju, obiteljskom obroku ili hladnom zimskom danu.
Međutim, to se dogodilo mnogima koji vjeruju da je sarma blijeda, da se listovi nisu razvili ili da se raspršila, što sve šteti njihovom trudu i dobrim namjerama. Iskusne domaćice i profesionalni kuhari znaju da se razlika između dobre i nezaboravne sarme nalazi u malim detaljima koji se na prvi pogled čine beznačajnima. Sve proizlazi iz odabira kupusa. Nije svaki kiseli kupus koristan za sarmu, unatoč činjenici da u bačvi divno miriše. List mora imati čvrstu, ali ne i žilavu konzistenciju pod prstima i malo proziran.
Ako se lako savija bez loma, to je znak da ste pronašli savršeni kupus. Ključno je ukloniti grube žilice jer ih je teško ukloniti i dovode do kvarenja okusa tijekom konzumacije. Pravi sari trebao bi prožeti vaša usta, a ne hrskati pod zubima. Meso i začini prožimaju većinu okusa. Mješavina mljevenog mesa koja je istovremeno sočna i puna najbolja je opcija za jelo koje potiče obje ove kvalitete, luk je tu da veže sastojke i donese slatkoću. Iskusni kuhari predlažu izbjegavanje upotrebe industrijskog, previše dimljenog mesa iz trgovine, umjesto toga, pravog suhog mesa koje se suši na bukovim drvima.
- Upravo taj miris daje kući stari, domaći okus koji odmah izaziva želju. Crvenoj papriki treba posvetiti posebnu pozornost, jer ona određuje boju i dubinu okusa. Visokokvalitetna mljevena paprika zadržat će svoju boju i miris dugo nakon što završi vrijeme kuhanja, dok će niska kvaliteta imati gorak okus. Za najbolju sarmu potrebno vam je oko kilogram mljevenog mesa, šalica riže, nekoliko glavica luka, listovi kiselog kupusa, suho meso po vašem izboru te tradicionalni začini poput soli, papra, crvene paprike i malo povrća.
Prva metoda pripreme uključuje sitno nasjeckanje luka i njegovo kombiniranje s mesom, rižom i začinima. Ova smjesa treba kratko odstajati kako bi se okusi sjedinili. Nakon toga se na svaki list kupusa doda mala količina nadjeva, žlicom se to radi, a postupak se zatim ponavlja. Listovi kupusa stavljaju se ispod lonca ili glinene posude koja služi za očuvanje arome, što sprječava da sarma zagori.
Sarme se slažu blizu jedna drugoj, a između njih su komadići suhog mesa. Sve se prekrije listovima kupusa, prelije se vodom i kuha na laganoj vatri, bez miješanja, osim nekoliko protresanja lonca. Zaprška je posljednji sastojak koji može poboljšati okus sarme. Tradicionalna, “teška” zaprška sastoji se od ulja, brašna i crvene paprike, a ima bogat miris nalik krčmi. Lakša verzija, koja se priprema otapanjem brašna u vodi s paprikom, idealna je za one koji uživaju u punom okusu, ali žele izbjeći težinu u želucu.
Druga metoda uključuje prvo pirjanje luka, a zatim dodavanje mesa i riže. Metoda uključuje kuhanje smjese i začinjavanje prije motanja sarme. To rezultira malom promjenom, ali i dalje zadržava skladan okus. Najveća tajna nezaboravnog sarija nije samo metoda, već i strpljenje. Sarma se ne priprema žurno.
Najučinkovitija je kada se ostavi preko noći, kada se svi okusi uklope, a kada se sljedeći dan temperatura povisi, miris će i dalje biti pojačan. S pravim kupusom, vrhunskim mesom, iznimnom paprikom i pažljivo pripremljenom zaprškom, izraz “sarma” sada se odnosi na kraljevsko jelo o kojem će se pričati godinama koje dolaze.
