Knjiga “Lauš”, autora Borisa Jakića, ugledala je svetlost dana s misijom da neguje kulturu sećanja na čuvenog Žarka Lauševića, istaknutog dramskog umetnika i njegovo delo. Ovo delo predstavlja sentimentalno putovanje kroz njegov život.
U knjizi se nalaze brojna autentična sećanja njegovih prijatelja, kao i dokumentarni materijal iz arhiva Narodne biblioteke i „Borbe“. Takođe, Jakić je pažljivo pisao o mnogim nepoznatim detaljima iz Žarkove biografije, uključujući njegovu poslednju želju i nikad viđene fotografije iz detinjstva.
Koliko život može biti nepredvidiv pokazala je prošle godine sudbina legendarnog Zaka Rauševića koji nas je prerano napustio nakon kratke borbe s rakom pluća.Kako je postao jedan od najpopularnijih mladih glumaca i već nizao hvaljene uloge, dogodilo mu se nešto što ni u najgorim noćnim morama nije mogao zamisliti.
Žarko Raušević je u ljeto 1993. godine u jednom podgoričkom kafiću iz pištolja Ći (19) ubio Dragora Pejovića (20) i Radovana Vuzinia (19), a ranio Andreu Kadžić. Scena se presijeca na zatvorsku ćeliju, gdje na duši drži nešto nezamislivo. Kroz knjige je s javnošću podijelio tek djelić svojih osjećaja.
- Iako je Andrea Kadžić nakon nesreće izbjegavala publicitet, 2009. je u rijetkom istupu za medije istaknuo da je Žarku oprostio.– Što se dogodilo, uskoro će proći. Život ide dalje i srećom ja imam danas. Imam posao i najvažnije je da imam dva sina i to je najvažnije jer nakon nesreće neki ljudi misle da sam to ja. neplodna jer su mi stradali testisi, a za one koji su izgubili djecu, nemam kontakta s obitelji Vuchini, znam da oni danas imaju svoje živote, ali i dalje žale za izgubljenim sinom, velika je bol zaborava. to je život”, rekao je tada Kažić.
Dodao je kako se uz sve što mu se dogodilo u životu od te kobne noći i što je povremeno otkrivao informacije o Zarku, izbjegavao vraćati na događaj koji je svima promijenio živote. “U ovom trenutku sam mu zapravo oprostila. Točnije, nije me bilo briga za Žarka Rauševića”, rekla je Andrea 2009. godine, istaknuvši kako je uživao gledati Rauševića kako glumi.Gledajući ga kao glumca, mogu reći da se duboko divim svemu što radi, a volim ga i kao umjetnika”, zaključila je Andrea svoje rijetko obraćanje medijima.
- S druge strane, u srpnju 2009. godine sestre pokojnog Radovana Vučinića Slavica Vučinić i Slavka Janošević iz Podgorice uputile su pismo “srpskoj javnosti”. Tada su otkrili da je jedina nada obitelji da Žarko Raušević odsluži kaznu izrečenu pravomoćnom presudom jer, kako su rekli, ni po čemu ne ispunjava uvjete za blažu kaznu. Naglasili su da njihova rodbina nikada nije tražila krvavu osvetu.
“Prošlo je šesnaest godina od ubojstava u kafiću “Jabuka”. Za to vrijeme u navodnu osvetu uključila su se djeca Žarka i Branimira Rauševića, njihove obitelji i sestra, a u jednom trenutku je i sam Kou ubio. “Što se tiče obitelji Vučinić, njima se ništa neće dogoditi”, stoji u pismu.
Smatraju da se neke činjenice te strašne noći i dalje ignoriraju ili iskrivljuju kako bi se umanjio značaj Rauševića, a povećao značaj djela stradalih Radovana Vučinića i Dragora Pejovića.Predsjednik Srbije Boris Tadić pomilovao ga je 2011. na temelju bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore, koji predviđa da osuđene osobe služe kaznu u državi čiji su državljani.
