Šporet u svakom domaćinstvu prdstavlja jedan od najvažnijih uređaja jer se koristi za pripremu hrane. Kod nas u regiji još uvijek veliki broj domaćica priprema obroke kod kuće a u tom slučaju se šporet a posebno rerna znaju jako uprlajti i zamastiti. Danas govorimo o čišćenju stakla na rerni.
Staklo na rerni može ponovo zablistati: nekoliko trikova olakšava uklanjanje masnoće i zapečenih naslaga
Čišćenje stakla na vratima rerne mnogima je među najneugodnijim kućnim poslovima, posebno kada se masnoća, para i ostaci hrane mjesecima talože u teško dostupnim uglovima. Površina tada postaje mutna i žućkasta, a obična krpa više nije dovoljna. Ipak, nekoliko jednostavnih postupaka može znatno olakšati posao – od provjere da li model rerne omogućava skidanje unutrašnjeg stakla do korištenja paste od sode bikarbone i vode. Kod tvrdokornijih naslaga postoje i jača sredstva, ali tada je posebno važno obratiti pažnju na sigurnost, ventilaciju i uputstva proizvođača uređaja.
Vrata rerne svakodnevno su izložena visokoj temperaturi, pari i sitnim kapljicama masnoće koje nastaju tokom pečenja. U početku se takve naslage gotovo i ne primijete, ali s vremenom se počinju lijepiti jedna preko druge i stvarati tvrdokoran sloj koji je sve teže ukloniti.
Najviše frustracije često izaziva činjenica da dio prljavštine nije samo na vanjskoj ili unutrašnjoj površini stakla. Kod pojedinih modela rerni masnoća i prašina mogu završiti između slojeva vrata, pa čišćenje običnom krpom izvana ne daje rezultat koji se očekuje.
POZADINA
Prije bilo kakvog rastavljanja vrata rerne najvažnije je provjeriti uputstvo za konkretan model. Neke rerne imaju mehanizme koji omogućavaju skidanje vrata ili unutrašnjeg stakla, dok druge nisu predviđene za takvo kućno rastavljanje. Način otvaranja i ponovnog sastavljanja može se znatno razlikovati od uređaja do uređaja.
Skriveni mehanizam na vratima može otvoriti pristup najprljavijim dijelovima
Jedan od savjeta koji mnogi otkriju tek nakon godina korištenja rerne jeste da pojedini modeli imaju male sigurnosne kopče ili druge mehanizme na šarkama i vratima. Oni mogu omogućiti skidanje vrata ili pristup unutrašnjim staklenim panelima.
Kada proizvođač predviđa takav postupak, čišćenje postaje znatno jednostavnije. Umjesto pokušaja da se krpa ugura u uski prostor između stakala, panel se može pažljivo skinuti i očistiti na ravnoj, stabilnoj površini.
Ipak, nije dobro pretpostaviti da se svaki model rastavlja na isti način. Pogrešno otključavanje šarki, naslanjanje vrata na nestabilnu površinu ili pokušaj izvlačenja stakla silom može dovesti do oštećenja. Zato je uputstvo proizvođača važnije od bilo kojeg univerzalnog kućnog trika.
Ako se staklo može sigurno izvaditi, potrebno ga je položiti na mekanu podlogu kako se ne bi izgrebalo ili udarilo o tvrdu površinu. Tek tada se mogu očistiti dijelovi koji su inače teško dostupni.
Upravo se na tim mjestima često nalaze tanke, masne naslage koje su godinama izgledale kao da su trajno „zarobljene“ između slojeva vrata. Kada se do njih konačno dođe, ponekad se pokaže da problem nije bio u snažnijem sredstvu za čišćenje, nego samo u nedostatku pristupa.
Soda bikarbona može pomoći kod zapečenih naslaga
Za svakodnevno ili umjereno zaprljano staklo mnogi prvo biraju jednostavnije metode. Jedna od najpoznatijih jeste pasta napravljena od sode bikarbone i male količine vode.
Smjesa treba biti dovoljno gusta da se može zadržati na površini. Nanosi se preko masnih i zapečenih mjesta, a zatim ostavi da odstoji neko vrijeme kako bi se naslage omekšale. Poslije toga površina se može pažljivo obrisati vlažnom mekanom krpom ili spužvom koja ne grebe.
Soda bikarbona ima blago abrazivno djelovanje, zbog čega može pomoći kod tvrdokornijih tragova. Ipak, i ovdje treba izbjegavati previše agresivno trljanje, posebno grubim žicama ili oštrim predmetima koji mogu ostaviti trajne ogrebotine na staklu.
U kućnim savjetima često se uz sodu spominje i sirće. Kada se kombinuju, dolazi do pjenjenja zbog njihove međusobne hemijske reakcije. Taj prizor može djelovati kao da se prljavština intenzivno „razgrađuje“, ali za samo čišćenje često je praktičnije koristiti ih odvojeno nego očekivati da reakcija sama ukloni masnoću.
VAŽAN TRENUTAK: Rerna mora biti potpuno hladna i isključena prije čišćenja. Ako se staklo skida, treba slijediti uputstvo za konkretan model i izbjegavati oslanjanje ili pritiskanje panela na način koji bi mogao dovesti do pucanja.
Nakon čišćenja važno je ukloniti sve ostatke paste i prebrisati površinu čistom vodom. Ako soda ostane na staklu, nakon sušenja može ostaviti bijele tragove koji stvaraju utisak da površina nije dobro očišćena.
Za završno brisanje može se koristiti mekana suha krpa. Na taj način uklanjaju se posljednje kapljice i staklo dobija ujednačeniji izgled bez tragova vode.
Tvrdokorne naslage traže više opreza, posebno ako se koristi amonijak
Kada se masnoća godinama pekla na površini, blaga sredstva ponekad neće biti dovoljna. U takvim slučajevima ljudi posežu za jačim preparatima, uključujući proizvode koji sadrže amonijak ili posebna sredstva namijenjena čišćenju rerne.
Amonijak može biti efikasan protiv masnih naslaga, ali zahtijeva mnogo više opreza nego soda bikarbona ili blago sredstvo za pranje. Prostorija mora biti dobro provjetrena, a kontakt sa kožom i očima treba izbjegavati. Gumene rukavice predstavljaju osnovnu zaštitu.
Najvažnije pravilo jeste da se amonijak nikada ne miješa s proizvodima koji sadrže hlorni izbjeljivač. Takva kombinacija može osloboditi veoma opasne gasove. Zbog toga nije dovoljno samo „dodati malo jednog i drugog“ u pokušaju da sredstvo postane jače.
Ako se koristi bilo koji komercijalni proizvod, potrebno je pročitati deklaraciju i pridržavati se uputstava proizvođača. Također treba provjeriti da li je sredstvo namijenjeno baš površini koja se čisti, jer određeni premazi, brtve i dijelovi vrata mogu reagovati drugačije od običnog stakla.
U izvornom savjetu spominje se postavljanje papirnih ubrusa na staklo i korištenje amonijaka kako bi tvrdokorne naslage omekšale. Ako se primjenjuje takva metoda, ona se ne bi trebala izvoditi u zatvorenoj, neprovjetrenoj prostoriji niti bez odgovarajuće zaštite.
ŠIRA SLIKA
Kod čišćenja rerne nije uvijek najbolje birati najjače sredstvo. Mnogo je praktičnije ne dozvoliti da se naslage godinama talože. Češće brisanje svježih tragova obično zahtijeva manje vremena, manje trljanja i blaže preparate.
Redovno održavanje može spriječiti najteži dio posla
Jedna od najčešćih grešaka jeste čekati da staklo postane potpuno smeđe ili neprozirno prije nego što se počne čistiti. Svježa masnoća i ostaci hrane mnogo se lakše uklanjaju nego naslage koje su desetine puta ponovo zagrijavane.
Zato nije nužno vezati održavanje za strogo pravilo da se rerna mora temeljito čistiti tačno jednom mjesečno. Učestalost zavisi od toga koliko se često koristi i kakva se hrana priprema. Rerna u kojoj se nekoliko puta sedmično peku masna jela vjerovatno će zahtijevati češće čišćenje od uređaja koji se koristi povremeno.
Nakon što se rerna potpuno ohladi, svježe tragove na staklu često je moguće ukloniti običnom toplom vodom i blagim sredstvom prije nego što postanu tvrdokorni. Takva kratka navika može spriječiti mnogo duži posao nekoliko mjeseci kasnije.
Vrijedi povremeno pregledati i rubove vrata, prostor uz brtve i druga mjesta gdje se mogu zadržati mrvice ili masnoća. Međutim, brtve ne treba snažno ribati niti natapati agresivnim sredstvima ako proizvođač to ne preporučuje, jer imaju važnu ulogu u pravilnom zatvaranju rerne.
Čisto staklo ima i praktičnu prednost. Kroz njega se lakše prati hrana tokom pečenja, pa nema potrebe stalno otvarati vrata samo da bi se provjerilo stanje jela. To je posebno korisno kod peciva i drugih jela kod kojih često otvaranje može uticati na temperaturu unutar pećnice.
Tvrdokorne naslage mogu tokom zagrijavanja stvarati neugodne mirise, posebno ako se na dnu ili zidovima rerne nalaze ostaci hrane koji ponovo zagorijevaju. Zato čišćenje nije samo pitanje izgleda vrata, već dio općeg održavanja uređaja.
Ipak, nije potrebno stvarati nepotreban strah da je svaka mrlja na staklu ozbiljan zdravstveni rizik. Mnogo tačnije je reći da redovno uklanjanje zapečenih ostataka smanjuje neugodne mirise, dimljenje i ponovno zagorijevanje hrane koja je ostala u unutrašnjosti.
Kada je rerna dugo zanemarivana, najbolje je posao podijeliti u nekoliko koraka. Prvo treba ukloniti mrvice i lako dostupne ostatke, zatim omekšati masne naslage, a tek nakon toga preći na detaljnije čišćenje stakla. Na taj način nema potrebe odmah posezati za najsnažnijim sredstvom.
Ako model ima staklo koje se može ukloniti, upravo taj korak može napraviti najveću razliku. Mnoge mrlje koje izgledaju kao da se nikako ne mogu obrisati zapravo se nalaze na unutrašnjoj strani panela kojoj izvana nije moguće prići.
Nakon čišćenja svaki skinuti dio potrebno je vratiti tačno onako kako proizvođač predviđa. Vrata rerne sadrže teške staklene panele i snažne šarke, pa improvizacija pri ponovnom sastavljanju nije dobra ideja.
Na kraju se cijeli posao svodi na kombinaciju pristupačnosti i redovnog održavanja. Soda bikarbona može pomoći kod blažih i srednje tvrdokornih naslaga, jača sredstva ostaju opcija za zahtjevnije slučajeve uz odgovarajući oprez, dok mogućnost skidanja stakla zavisi isključivo od konstrukcije konkretnog uređaja.
Čišćenje vrata rerne možda nikada neće postati omiljeni kućni posao, ali ne mora ni biti višesatna borba sa zapečenom masnoćom. Kada se naslage uklanjaju prije nego što postanu debele, a uređaj čisti na način predviđen njegovom konstrukcijom, mnogo je lakše održavati staklo prozirnim i cijelu rernu urednijom.
“`
