Biti roitelj je najteži posao na svijetu i dovoljna je samo sekumda nepažnje i nesmotrenosti pa da vaše dijete dođe u opasnost kao što se desilo ženi iz naše sljedeće priče.
Amber Boone, mlada majka iz Idaha, osjetila je jednu od svojih najvećih briga kada je saznala za nestanak trogodišnje Abri. Ova tragična priča pokazuje kako osiromašen čin pažnje može postati noćna mora za roditelje. Svaki roditelj suočava se s teškim zadatkom odgoja djeteta, ali nitko ne može razumjeti bol povezanu s gubitkom ili ozljedom svog djeteta.
Amberina priča je važna poruka svim roditeljima koji možda ne prepoznaju važnost običnih stvari, poput otvorenog prozora, za djecu. Ovaj događaj nije samo osoban, već je i katalizator za roditelje diljem svijeta da preispitaju svoje sigurnosne metode. Jedne večeri, Amber je dala svojoj kćeri mjesto za spavanje dok je bila gore: imala je kuću. U tom trenutku ne bi očekivala da će se dogoditi nešto tako strašno.
Nakon što je njezina kći zaspala, Amber se odvažila sići niz stepenice kako bi se pripremila za test. U tom trenutku vjerovala je da sve ide dobro i da nema razloga za brigu. Međutim, sudbina je imala druge ciljeve. Odjednom je čula kucanje na vratima, nakon čega je uslijedila panika njezinih susjeda i njezin vlastiti vrisak. Frustrirana susjeda viknula je: “Iskočila je kroz prozor!”, ali Amber nije odmah shvatila što se događa. Srce joj je stalo kad je prepoznala da je to njezina kći.
- Bez razmišljanja, Amber je pobjegla iz kuće bez cipela i pronašla Abri kako nepomično leži na travnjaku. Nedostajalo mi je razumijevanja potrebnog da ostanem mirna u tom točno trenutku. Zgrabila sam je i prevezla u najbližu bolnicu, rekla je Amber. Ovaj trenutak bio je pun boli i užasa. Kad su stigli u bolnicu, liječnici su je odmah počeli pregledavati. Abri je imala teške ozljede, uključujući slomljenu glavu i oštećenu slezenu. Amber je bila šokirana kad je vidjela svoje dijete kako leži na krevetu s brojnim ozljedama.
Pretpostavila sam da je moje dijete mrtvo. Ne bih htjela doživjeti ovu emociju prema svojoj najvećoj protivnici, priznala je. Scena je nalikovala horor filmu, a Amber je osjetila kako joj svijest nestaje u moru boli i užasa. Srećom, Abri je uspjela preživjeti pad, ali trebalo joj je više od mjesec dana da se oporavi.
Amber je izrazila zahvalnost što se njezina kći neće morati nositi s trajnim posljedicama, ali trauma koju je doživjela kao dijete ostavila je značajan trag na njoj. „Abri je bila mlađa nego inače, pa se možda nije ničega sjećala, što bi joj pomoglo da izbjegne dugotrajnu traumu. Međutim, uvijek ću se sjećati prethodne noći, kada sam zamalo izgubila dijete“, rekla je Amber. Tijekom oporavka, Amber se morala nositi s osobnim emocijama traume i straha, tijekom vlastitog procesa ozdravljenja.
Situacija je postala upozorenje mnogim roditeljima u vezi s potencijalnim opasnostima u njihovim domovima, te bi trebali preuzeti odgovornost za sigurnost svoje djece. Amber je odlučila ispričati svoje osobno iskustvo kako bi ublažila vlastitu patnju i potaknula sigurnost djece. Nikada, nikada ne ostavljajte djecu samu, posebno u blizini prozora. Prozori su izuzetno opasni i uvijek ih trebate pokušati zatvoriti ili držati zatvorenima“, naglasila je. Ova izjava pruža ključno upozorenje svim roditeljima i skrbnicima. Nedavno se povećao broj djece koja su pala s prozora, što je dovelo do zabrinutosti među liječnicima.
U tom smislu, važno je prepoznati da mnogim modernim domovima nedostaju potrebne sigurnosne značajke, poput sigurnosnih mreža ili brava na prozorima, a te značajke ili nisu prisutne ili nisu funkcionalne, što povećava vjerojatnost nesreća. Amberina priča nije samo osobna tragedija, već i poziv svima nama da preuzmemo odgovornost za sigurnost svoje djece. Roditelji bi trebali svakodnevno učiti o potencijalnim opasnostima i objašnjavati svojoj djeci kako biti sigurni.
Naša djeca su naše najveće blago, rekla je Amber. Ova tragična priča upozorenje je da je moguće izgubiti živote kada se posveti najviše pažnje i brige, ali svakodnevnom vježbom i predanošću može se napraviti razlika i životi se mogu spasiti. Sudjelovanje cijele zajednice, uključujući škole i lokalne dužnosnike, također može imati značajnu ulogu u stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu, a to se može postići obrazovanjem i provedbom sigurnosnih protokola.
