Poznati kantautor Miki Jovičić napisao je blizu dvije hiljade pjesama, imao je troje djece, sina Zorana i kćer Olgu sa pjevačicom Zoricom, a najmlađeg sina Stefana sa pjevačicom Vanjom.Njegova kći Olga nedavno je u bolnoj ispovijesti otkrila šokantne detalje svoje prošlosti, a tešku sudbinu imao je i njezin otac.Bio je pun ljubavi, volio je mnoge žene i doživio mnoga razočaranja. Oženio se s dvadeset godina, prva supruga Ružica rodila mu je sina Zorana.Iz drugog braka sa pjevačicom Zoricom ima kćerku Olgicu, a iz trećeg braka sa Vanjom sina Stefana, koji je rođen nakon njegove smrti.
Sve Mikijeve ljubavi bile su burne, sva tri braka su filmske priče za sebe, a svu vatru svog srca izlio je u pjesmama koje će se vječno pjevatiNakon ljubavnih brodoloma i prvih para od prodaje ploča, Miki je odlučio napustiti stalni posao i jedino zanimanje učiniti pisanjem pjesama.Od 1972. godine počinje snimati ploče sa svojim pjesmama. Samo za pokojnog Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova.
- – Nakon razvoda i propalih ljubavi, Miki je u jednom kafiću upoznao pjevačicu Zoricu Dimov. Znajući da je malo pjevača koji nisu snimali Mikijeve pjesme, i Zorica je željela da postane zvijezda. I Miki je znao da Zorica nema vokalne mogućnosti da postane velika zvijezda, ali je uz pomoć prijatelja snimio šest albuma za svoju suprugu. – Uzalud najbolji tekstovi, uzalud pjesme i koncerti Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca, Miše Stojićevića… Nije se od Zorice Jovičić mogla napraviti zvijezda. Miki se ohrabrio i rekao Zorici mišljenje najvećih muzičara, iako je znao da mu ona to neće oprostiti. Tako je i bilo, Zorica ga je ostavila i odvela djecu.
– Mislila sam da se nikada nećemo rastati, da je naša ljubav jača od svega. Možda sam ja za sve kriva, možda bi s poznatim skladateljem postala zvijezda. Ništa joj ne zamjeram i želim joj sreću s drugim muškarcem. Ne znam dokle ću ovako, bez Zorice i bez moje djece nema mi života. I dalje je jako volim i vjerujem da ćemo opet biti zajedno – rekao je Miki Jovičić za list “Sabor”, samo mjesec dana prije nego što je sebi oduzeo život.
Srećom, ostao je živ zahvaljujući prisebnosti nekih ljudi iz njegove okoline. Nakon godinu dana rastanka, Zorica se sa djecom vratila Mikiju. Tada je napisao jednu od svojih najljepših pjesama “Ti si lijek za moju dušu”. Idilična bajka se nastavila, ali nije dugo trajala.
– Početkom rujna 1993. otišli su u Makedoniju, u Zoričin rodni grad. U direktnom sudaru s kamionom Zorica je poginula za volanom, a Miki i njena kćer Olga prošli su s lakšim ozljedama.Spavao na ženinom grobuNa Starom groblju u Požarevcu, gdje je sahranjena Zorica, komunalci su ga u zoru pronašli kako spava na njenom grobu.
- – A onda su Mikiju počele stizati nevjerojatne informacije. Navodno u jednom restoranu u Požarevcu nastupa pjevačica koja glasom i stasom neodoljivo podsjeća na pokojnu Zoricu. Dugo ju je odbijao čuti i vidjeti, a kad se jedne večeri odvažio vidjeti je, gotovo se srušio od iznenađenja. Sličnost je bila nevjerojatna. Upoznali su se, počeli družiti, a ubrzo i vjenčali.15. januara 1996. godine preminuo je Miki Jovičić, a mjesec dana kasnije supruga Vanja mu je rodila sina Stefana.Izgubila je majku u prometnoj nesreći
– Dok sam živjela s roditeljima, imala sam lijepo djetinjstvo, imala sam ljubav, sve što mi je trebalo, iako oni nisu imali skladan brak. Onda sam izgubila mamu u prometnoj nesreći 1993. Imala sam 9 godina, nije to bila tolika trauma za mene, kolika je bila trauma taj auto zalijepljen za kamion. I dan danas imam posljedice, imao sam težak potres mozga. Nije bilo mjesta za hitnu pomoć, bio sam posvuda. Tata je slomio rebra, srce mu je bilo slomljeno, mama je bila u komi 11 dana i umrla. Tata se razbolio od tuge, ali mi je poklonio najljepšu godinu u životu, kao da je znao što će se dogoditi. Imao sam sretno djetinjstvo. Bili su prije svog vremena.
Mama je pucala iz puške, igrala biljar, druge žene su je osuđivale. Jako jaka, nemam tu njenu osobinu, više sam kao tata. Bila sam više vezana za tatu, bio je nježniji, romantičniji, pisao mi je pjesme. Budio me pjesmom uz jastuk. Uvijek sam stajao na tatinoj strani, za mene je on bio heroj. Sada znam samo nagađanja i priče, neki kažu da je on kriv za svađe, neki da je ona. Nije moje, moje je da kroz mene žive. Tata je pokušao počiniti samoubojstvo tijekom njihova razvoda. Htio ju je zadržati, vjerojatno privući pozornost… Mislim da je sve iskoristio da je zadrži. Nisam to vidjela svojim očima, vidio je moj stariji brat – započela je Olga. – Razveli su se, pomirili, pa vjenčali u crkvi, ali ni to nije potrajalo. Mama mu se vratila jer je gubila vrijeme, ja sam počela bježati od nje, otišla sam kod tate. Ali ni to je nije spriječilo. Socijalno osiguranje je tada odlučilo da mogu ići kod koga god želim.
Bila sam više vezana za tatu. Ne sjećam se što sam mislio na majčinoj sahrani, znam samo da sam počeo vrištati kad su je pokapali. Ali tada to za mene nije bio veliki šok, jer sam imala tatu, nisam pala u depresiju, tata me pustio da radim što hoću, napunili smo kuću mačkama, psićima… Nije mi dao da budem tužna. Tada sam ostala s tatom i bratom i život mi se činio najboljim, ali tata je mnogo patio. Imao drugi infarkt na nogama, nije ni osjetio… Probudio bi se noću, otišao po veš, kaže meni: “Sad ti je došla mama, rekla je da pokupim veš”. Tada sam kao dijete vidio da je on umjetnička duša koja je toliko patila. da mu nisam bila dovoljna. Kao da je znao da će otići, namjerno se uništavao, pušio tri pakla dnevno, noću pisao pjesme. Moj brat je teže od mene podnio majčinu smrt, tada je imao 18 godina. Ni u tinejdžerskim godinama nije mi nedostajala mama, nedostajao mi je tata.
- – Tata bi noću išao na majčin grob, ali je čekao da zaspim. Ali znao sam gdje je. Znao sam da će umrijeti… Znao sam, naređivao je dijagnozu za dijagnozom. S 40 godina izgledao je 20 godina starije. Što reći, osim da svatko živi svoju ljubav. Moj tata je umro zbog ljubavi. Bila sam jako ljuta… Srce mu je puklo od tuge. Umro mi je na rukama. Oženio se ženom za koju je mislio da sliči mojoj majci. Saznao je kad je moja majka umrla da je u tom jednom lokalu bila pjevačica koja je bila ista majka. Došao je kući, rekao mi je da je vidio ženu koja izgleda baš kao moja mama. Sutradan me odveo tamo, to je jedan prestižni kafić u Požarevcu, poznavao sam kuhare i konobare. Imala je samo istu frizuru, stvarno nije ličila, ali je bila fenomenalna žena koja mi je rodila brata – ispričala je Olga, a potom otkrila i kako joj je otac preminuo:
– Tatina smrt uslijedila je mjesec dana prije njezina rođenja. Tata je trebao ići na premosnicu, nije htio vidjeti bebu, šanse su bile 50-50. Tih zadnjih dana nije htio spavati s Vanjom (novom ženom), da je ne povrijedi u snu. Imala je osam mjeseci. Spavao je kod mene, vodili smo duge razgovore. Rekao mi je: “Možda rasteš kao orhideja u zapuštenom vrtu, ali ti si orhideja.” Imao sam osjećaj što će se dogoditi. Hrkao je inače… Jedno jutro nije hrkao, nego kao da se gušio. Maćeha i ja smo skočile iz kreveta, rekla mi je da uzmem hladnu krpu, kad smo mu uzele pidžamu, on je već imao hladnu krpu.
Jadnik, ustao je tijekom noći, ali nije htio nikoga probuditi. Pogledao me svojim najljepšim zelenim očima, nasmiješio mi se, bio je to najljepši osmijeh na svijetu. Popiškio sam se, zato sam znao što će se dogoditi. Bilo mi je teško kad je stigla pomoć, doktor je rekao da je mrtav i da zovem mrtvačnicu. Došli su za dva sata, još mu je kucala stara klepala. Nije bilo izlaza, bio je to treći infarkt. Obukli su ga, stavili u škrinju. Nije bilo spasa. Zatim sam sjeo na stepenice. Ne mogu reći da sam sazrio, ali za mene je bio potres od 15 stupnjeva. Mislio sam da ću umrijeti. Da ne mogu dalje – rekla je Mikijeva kćerka.
“Moj brat je bio moj skrbnik”- Držalo me to što sam mislio da će brat tada doći. Slušala sam razne priče. Svak je kukao kako je znao… Maćeha mi je priča svakakva.Rekli su da je umro zbog Zoričine majke, ja sam to samo konstatovao i nisam je voleo u tom trenutku. bio sam ljubomoran. Zašto je ona bila razlog da on umre, a ne da ja živim. Zašto mu ja nisam bitna kao moja mama, kao da je on nju izabrao. Tako sam razmišljao kao dijete od 11 godina, nisam mogao bolje. Kad je bio sprovod, brat je izjavio da želi biti skrbnik. Da to nije učinio, ja bih završila u domu, jer to nitko nije htio prihvatiti, ni s očeve ni s majčine strane. Svi su govorili da nemaju sredstava, sobe…
Jako sam voljela brata, čuvao me je dok su moji roditelji putovali, radili… Brat me čuvao. On je bio jedna žrtva, a ja nemirno dijete. Kad se vratio iz vojske, nisam znala kako ćemo i što ćemo, za njega je to bio šok – otkrila je Olga, a potom progovorila i o ženi koja joj je od života napravila pakao: – Problem je nastao kad se u njegovom životu pojavila žena, prijateljica mojih roditelja, voljela sam je. Ona je od njega starija 20 godina. Zatekao sam ih u intimnom okruženju, rekla mi je da voli Zorana (brata) i da ćemo biti zajedno. Znao sam da nije u pravu, poznavao sam njenog muža i kćer, koja je mojih godina. Bili smo najbolji ukućani. Doživjela sam je kao majku, nije mi to bilo zdravo.
- Čak su i profesori u školi to doživljavali kao bolest, njena kći i ja smo se udaljili. Ostavila je muža i kćer, došla živjeti s nama. Nije bila zakonski skrbnik, ali to je bio njezin izgovor. Zalijepila je slike mojih pokojnih roditelja da mi bude lakše. Tada joj nije bilo dobro, ali je imala dobre namjere, mislim da je tako. Popustio sam u školi, počeo dobivati batine od nje, a i od brata. Sjećam se dana kada me je jedan njen prijatelj ispratio u školu, kada mi je rekao da trebam biti sretna što me čuvaju, jer da me siluju kod kuće, bila bih nesretna… Bila sam puna rana i trauma. Maćeha joj se nije svidjela, otišao sam do brata Stefana, pitao ih možemo li i njega povesti. Zato sam bila nemirna zbog nje – istakla je Mikijeva ćerka za “Hype”, pa ispričala kako ju je pretukla:
“Snaha me udarala palicom”- Jednog dana sam se vraćao iz škole, bio sam na groblju, pa kod maćehe, imao sam 11 godina, mislila je da je tamo ogovaram. Brat me ošamario par puta, pitao gdje sam do sada. Rekao mi je da lažem, ja uđem, ona mi kaže: “Sad ću te ubiti, čujem kako tračaš da te tučem, ja sam svoje dijete ostavila zbog tebe, a ti kažeš da sam loša, večeras će jedna od nas dvije leći pored tvog tate”. Tukla me palicom, odletio sam sa stolice. Počela me daviti, moj brat je stajao na vratima i gledao me, vidjela sam mržnju u njegovim očima. Moj brat, koji me uvijek pazio, samo je stajao i gledao, rekao joj je: “Nemoj, prestani, nije ona toga vrijedna”.
Otišla sam kod tete, smrznula mi se mokraća, rekla je: “Šta da ti radim, moraš biti miran, prati suđe, budi dobro dijete…”. Išla sam sutradan takva u školu, svi su me gledali. Svi su primijetili modrice. Zvali su moju tetu, socijalnu radnicu, kad sam ih vidjela, opet sam se popiškila. Opravdavao sam se da sam se ubio, samo da ne završim u domu. Moj brat i ta žena su došli u centar za socijalnu skrb, bila je manja od makova zrna. Rekao sam im da učine sve, samo da mi ne odvedu brata. Vratili smo se kući, brat mi je rekao da sam mu uništio život, a ispalo je da sam mu spasio život. Danas mi kaže da se pola stvari ne sjeća. Nisam ljuta na njega, skoro sam bila ljuta na nju, jer sam imala noćne more i more. Danas sam na lijekovima. Bila sam anksiozna djevojka, sada sam anksiozna žena – rekla je. Ostavila je brata
– Odlučio sam ostaviti brata. S 15 godina izrasla sam u lijepu, simpatičnu djevojku, počeo je pubertet. Moj brat nije znao kako sa mnom. Na njega su utjecale tetke i stričevi koji su govorili da neću zahvaliti ako mu kažem, da ću biti kučka, sve, samo ne muško. Jedan dečko se zaljubio u mene, bio je nasilan, htio je biti sa mnom, ja nisam. Bio je u Požarevcu, policija nam nije mogla pomoći. Trpjela sam nasilje, žalila sam se bratu, pokušavao mi je pomoći, ali nije mogao. Rekao je da će me čuvati. Ja sam tada imala 15 godina, on 22. Brat me poslao u Makedoniju kod rodbine, samo da ostanem dok se ne završi. No, i bratu je svega dosta.
Danas mi je rekao da je to učinio jer bi ili on pao mrtav, ili ja, ili taj čovjek. Poslao me rodbini. Rekao mi je da mogu doći samo kao gost, da će me Makedonci čuvati. Nazvao sam ga, rekao mu da se ne šali, htio sam se vratiti, vidio sam da nije sve u redu. Kuća ih je bila puna, vidio sam da nisam dobrodošao. Rekao sam im da idem kući, ali otišao sam u Skoplje. Htio sam privući pozornost. Nitko od njih nije došao vidjeti što će sa mnom, svi su šutjeli. Samo sam htio privući pažnju, to se nije dogodilo. Išla sam u Crnu Goru s prijateljicom iz Požarevca, rekla mi je da idemo na posao, iako smo maloljetne – rekla je Olga, pa nastavila:
- – Lagali smo šefu da imamo iskustva i da imamo 18 godina. Prvu večer je došla policija, vidjeli su da smo maloljetni, vlasnik je bio šokiran. Policajci su me pitali jesam li pobjegla od kuće, rekla sam im čija sam kći i da nemam kamo. Tražio sam da me puste, da samo pušim cigarete iz poroka, ostavili su nas da radimo. Jednog dana u kafani svira tatina pjesma koju je napisao za Šabana. Došao je stariji gospodin, arhitekt, koji je gradio rodilište. Pita me otkud znam stare seljačke pjesme, ja kažem da ih je moj tata napisao. Kaže da ga osobno ne poznaje, ali kao da je živio s njim zbog njegovih pjesama. Otvorio je, pitao me što mi se događa, čuo me kako plačem. Rekla sam da ne znam što mi je, ali da nemam novaca da idem doktoru. Htio sam otići u Skoplje, tamo živjeti, zato sam i štedio novac. I dan danas tamo živim. Pozvao me u sobu, pitao me koliko mi novca treba. Rekao sam da ne znam.
Izvadio je 5000 eura, šokirao sam se. Čika Rajko sa Cetinja, ne sjećam se prezimena. Rekao mi je da dam novac unaprijed za stan, da odem na pregled i da mi slikaju glavu – rekla je Olga. – Ali pošto sam ja, kasnije sam shvatio da postoji neki algoritam života, nešto loše mi se mora dogoditi. Platio sam kuću u Skoplju godinu dana unaprijed i upoznao susjedu koja je imala 28 godina. Popili smo kavu, znala je moj cilj, da želim dobiti državljanstvo, raditi, sve je znala. Kaže mi da vikendom radi u baru i da mogu ponekad otići s njom. Otišao sam, oko 100 kilometara od grada Skoplja, tamo sam otišao do kuće vlasnika s njom, 55-godišnjim muškarcem.
Nije mi se čak ni svidjelo to mjesto. Susjeda je vikendom konobarila, ali taj dan nije radila, sjedili smo i razgovarali. Čekala sam da se spremi. Ništa se nije dogodilo, bilo je kao da izlazimo. Nisam mogla ni pomisliti da bi me netko mogao silovati. Bio je normalan, oslovljavao me sa “sine”, rekao da će mi pomoći oko državljanstva. Prespavao sam kod nje, sutradan sam trebao ići autobusom za Skoplje, ponudio se da me vozi, a ona je ostala, što me iznenadilo. Čim sam ušla u auto, nakon dvije minute stavio je ruku na mene i rekao: “Kako si slatka, lijepa”. Pitam ga: “Što ti je?”, a on: “Nemoj me zezati. Pitao sam ga zašto to radi, rekao sam mu da je star, pretvorio se u šljivu, još nisam mogao vjerovati što se može dogoditi. Rekao sam mu da nisam dobro, da sam nevin.
On mi je tada rekao: “Ti si srpska kučka koja je došla da jede, znam takve kao što si ti”. Rekao sam mu da ovdje imam obitelj, da mi je majka Makedonka. On je parkirao, ja sam pokušala dobiti telefon, ne znam ni koga da zovem… Udario me je i rekao: “Hoćeš da te prebijem, pa da uživamo ili se nemoj praviti fina prema meni i uživati?”. Sve me počelo ometati. Povukao me na sebe i bol. Osjetila sam jaku bol, samo sam razmišljala, čuvala sam to, sanjala sam o nekom princu… – otkrila je. Nakon toga htjela se ubiti, prva pomisao bila joj je da se baci pod kamion, ali bojala se Boga, vjera joj je bila spas.
- – Vratio sam se u stan. Zaustavio me čovjek i povezao do Skoplja. Prolazili smo pored grada u kojem živi mamina obitelj.Htjela sam otići do njih, reći im što mi se dogodilo. Ali mislio sam da ću se pred kiparom osjećati kao propala figura. Krivio sam sebe. Ali, nije to najgore, ono što mi se poslije dogodilo napravilo je najveću rupu u mojoj duši.Susjed joj je zapravo bio najveći neprijatelj, a Olga nije mogla ni zamisliti što je sve u stanju učiniti.
– Sutradan sam ujutro otišao po cigarete, jer mi je rekla da je tu. Trebali smo razgovarati, ali pojavio se Lukin auto, straga je bio neki čovjek koji me povukao. Nije ništa rekla, samo je nijemo gledala. Onda sam povezao da mi je ona to namjestila. Ali nije mi bilo jasno što sad želi od mene. Nisam htio opet prolaziti kroz isti pakao, pokušao sam se utopiti upaljačem. Opet smo stigli u taj bar, a ja sam samo poželjela da me nema. Sve me boljelo od prethodnog dana. E, tu počinje moja vjera u Boga. Već sam bila zakazana kod neurologa, jer mi nije bilo dobro. Vidim neko donje rublje na krevetu. Čujem čovjeka za kojeg mislim da je Bugarin zbog naglaska i polako se sve počinje tresti.
Tada se samo molila Bogu da joj pomogne i vjeruje da se tada dogodilo čudo.- Samo sam čuo neke glasove, mislili su da me je netko drogirao, i ja sam tako mislio, jer se nisam mogao pomaknuti. Kao da sam bio u snu. Znao sam da se nešto događa, ali se gotovo ničega ne sjećam. Jer, da se sjećam, danas ne bih bio živ. Probudio sam se u nekom podrumu, sav mokar i izubijan, prljav. Nekoliko njih me silovalo. Nisam ništa osjetila – kroz uzdah govori Olga.
Tada je shvatila koliko je zapravo mala i nezaštićena, prepuštena sama sebi.- Kad sam stigla u stan, jedva sam preživjela noć. Drhtao sam, a onda sam osjetio da nemam srce koje je moj dom. Dvije godine nakon toga spavala sam ispod kreveta. Bojala sam se muškaraca. Dugo mi je trebalo da dođem ovdje gdje sam danas, a ulazim u 40-te.
- Promijenila je stan, posao, sve. Imala je razne osvetničke ideje koje su je, kako ističe, trovale iznutra. Ali spasila ju je vjera i želja da ostane normalna. Dugo joj je trebalo da iz sebe izbaci sav otrov.- Mislio sam da se nikada neću udati. Razdoblje mog života počinje u kojem upoznajem prijatelje za cijeli život. Upadam u tjeskobu pomiješanu s vrtoglavicom. Toliko mi je pao serotonin, da nije bilo tih ljudi, ne znam kako bih završio.
Imala je pogrešna ljubavna uvjerenja, voljela je posesivno i nezdravo, poput svog oca. Njezino izlječenje bio je mukotrpan proces.- Imala sam miome, skratili su mi grlić maternice. Opet je udarilo ono najbolnije, jer nisam smjela ići ginekologu. Tada su mi liječnici rekli da vjerojatno neću moći imati djece. Ali razmišljala sam o posvajanju. Iako, bojala sam se hoće li dijete preživjeti, bojala sam se da ne doživi ono što sam ja bila.
Trebala je otići u Indiju, gdje će se brinuti o siromašnoj i nezbrinutoj djeci, a na putu se zaljubila u sadašnjeg supruga s kojim je dobila sina.- Počinje jedno jako lijepo razdoblje mog života. Prvi put sam ostala u drugom stanju, nisam mogla vjerovati da se to dogodilo, zbog svih dijagnoza. Dobio sam Pancine napade. Nitko mi nije rekao da abortiram, ali kako hormoni rastu, tako rastu i miomi. To mi je bio izgovor… Ali zapravo sam se jako bojala. Nakon toga sam se osjećala najjadnije na svijetu, nisam mislila da sam dobra osoba, ali htjela sam pomoći djeci.
U međuvremenu je ipak postala majka.- Nakon tri mjeseca opet sam osjetila mučnine, odmah sam otišla ginekologu, ali nisu vidjeli plod. Nakon nekoliko dana otišla sam opet i tada su saznali da nosim dva ploda. Pitao sam se kakva je to poruka za mene. Razvio se samo jedan i tako je rođen Mihail.Nakon svih trauma i tragedija, danas vodi miran obiteljski život, a cilj joj je pomoći djeci bez roditeljskog staranja u budućnosti.Podsjetimo, Miki je od 1972. godine počeo snimati ploče sa svojim pjesmama. Samo za Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova.
