Postoje ljudi koji se rode u Beogradu i nikada ne nauče da ga cene. Ima i onih kojima je ovaj grad samo prolazna tačka. Međutim, Duško Radović, Nišlija po poreklu, voleo je Beograd. Nadzirao ga je, opominjao, ali i zadužio, pažljivo ga prateći i obraćajući mu se svakog jutra u 7:15 putem radio talasa, uz prepoznatljive reči: „Beograde, dobro jutro”.
. I to možemo postići danas.Rođen je 29. studenoga 1922. u Nišu, a s obitelji se preselio u Suboticu.U Subotici je završio osnovnu školu i šesti razred gimnazije, nakon čega je namjeravao nastaviti filozofsku karijeru u Beogradu.Imao je interes za umjetnost na više područja. Kao pisac bavio se različitim žanrovima. Skladao je aforizme, crteže, izjave i izjave, pjesme i priče, kao i pisao scenarije za filmove i dokumentarce.
- Među brojnim emisijama, kako za djecu tako i za odrasle, izdvajaju se “Bio jednom jedan lav”, “Tukli djecu dok nisu objasnili zašto su tučeni”, “Svaštar Duško Radović”, “Na slovo, na slovo” i druge emisije. drugi.- Život je divan, daleko je divniji nego što bi trebao biti. Život je zabavan kad si već dovoljno sretan da si rođen. Tako ste se slučajno i lako rodili i s time otkrili brojne probleme. Tko zna slaviti, ima što slaviti.
A oni koji znaju trpjeti često to čine bez vidljivog razloga. Ako imate fiksaciju na novac, ako ste poremećeni jer vam nedostaje bogatstva, izračunajte sami koliko dolara novca krije samo jedno vaše oko. Sram te bilo, krajnje si glup i nezahvalan. Nemoj mi samo govoriti što si zaradio, a što nisi, jer ću lako saznati što posjeduješ, a nisi zaslužio. Živi i uživaj, a niko za to ne pita, riječi su Duška Radovića koje nam mogu uljepšati život ako ih prihvatimo.
- Bio je naklonjen djeci i njima je posvetio jedan dio svog pisanog opusa – zbirke pjesama “Draga djeco” iz 1954., “Smiješne riječi” iz 1961., kao i kompilaciju priča i pjesama “Pričam vam priču. “ iz 1963. Popis je opširan.Njegova pisana riječ namijenjena djeci razlikovala se od knjige “Pisci za djecu i mlade”, koju su autori nazvali drugačijim pristupom djeci. Autori Radoviću pripisuju i vodstvo novog doba u stvaralaštvu, opisuju ga kao “blistavog dara, životnog znanja, vedrog i kreativnog pisma”.
U svojim kratkim pričama često je kritizirao roditelje i zalagao se za djecu:Ako ste već trijumfirali nad djecom, učinite to bez ikakvog opravdanja, jer su drugi razlozi gluplji. Bio je glavni urednik „Pionirskih novina“, programa za decu Radio Beograda, programa za decu Televizije Beograd, lista „Poletarac“, novinar „Borbe“, kao i urednik Studija B.
“Beogradsko jutro” – početak i kraj jedne “ere”.Tome u prilog govori i činjenica da su istoimene knjige tiskane u nevjerojatnom broju primjeraka, a samo dio teksta Radović je dodao u eter. Unatoč čestom omalovažavanju slušatelja kroz aforizme, ipak se brinuo o njima, ponekad izražavajući svoju zabrinutost na doslovan način.
- “Dragi slušaoci, i vi imate nekog vrijednog na visokom položaju. Ovo je Studio B koji se nalazi na 23. spratu Palate “Beograd”. Obavijestite nas ako neko pokuša da vas kontaktira. Obavijestite nas ako ne uspije da vas angažuje, ili ako umjesto toga obeća… Oni u vašem Studiju B će to primijetiti, pogotovo ako se popnu do naše lijepe i visoke rezidencije.”
Dušan Slavković, novinar i autor enciklopedije “Dva stoljeća srpskog novinarstva” u članku o Dušku Radoviću opisao je autora kao “gradskog prevaranta, njihovog poznavatelja umjetnosti, njihovog glazbenika, njihovog instruktora plesa i igračku njihove djece. .” gunđalo, vremešljivac, ranoranilac, kukuričući pijetao, podrugljivi i često ogorčeni škrtavac.”Radovićevićeve ideje i reči dokumentovane su više od sedam godina u popularnom studiju na vrhu „Beograđanke”. No, zbog političkog “kraja kompleksa”, večerašnja izvedba bila je posljednja.
Dugo su ga promatrali, a zatim pažljivo slušali s vrha države na tom mjestu, “suzdržano”, teška srca i brojne šale koje samo sujetan čovjek može razumjeti, šutjeli su i podnosili aforizme koje bili opasnost za sadašnji sustav – opasnost koja se očitovala kao buđenje stanovništva koje je dotad bilo uspavano i prikriveno u umjetnoj utopiji “osamdesetih.” No jedna rečenica, Ivan Stambolić, prva čovjek Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda i general Nikola Ljubičić, predsjednik predsjedništva u Srbiji, obojica umrli nakon smrti Josipa Broza Tita, njihovog vođe, nisu mu mogli oprostiti iz istog razloga.
Ako se možemo i moramo osloniti na Tita, možemo se osloniti i na druge titolike.
Zbog ove rečenice, naizgled jednostavne, ali prijetnje sustavu koji je vješto prikrivao svoje nesavršenosti, Radović je udaljen sa Studija B. Završno izlaganje završio je 19. studenog 1982. godine.
