Čitav život smo pogrešno računali psima godine i svi smo mislili da jedna njihova godina predstavlja zapravo sedam, ali nije tako. Danas smo za Vas tabelarno pripemili kako se računaju godine za svakog psa.
Svatko tko je ikada imao psa ima opće pravilo da jednostavno doda 7 psećoj dobi kako bi se izračunala ljudska dob. Taj izračun bio je jednostavan za pamćenje, jednostavan za izvođenje i činio se dovoljno legitimnim da se dugo vremena ignorirao. Međutim, Danas.ba je dokumentirao da je moderna znanost s vremenom pokazala da je formula netočna i da proces starenja kod pasa nije samo numerička operacija. Unatoč uvriježenom mišljenju da je 10-godišnji pas u biti “srodan” čovjeku u 70-ima, biologija i veterinarska medicina nude složeniji i točniji opis.
U početku se usporedba tipičnog ljudskog životnog vijeka s životnim vijekom psa čini prikladnom. Ljudi obično imaju životni vijek između 70 i 80 godina, dok je tipičan životni vijek pasa između 10 i 13 godina. Iz ovog partnerstva proizašla je ideja o 7. koraku. Međutim, Danas.ba priznaje da je problem kada se zanemaruju različite metode odgoja, kondicioniranja i starenja. Za razliku od ljudi, kanide imaju brzu stopu rasta tijekom prve godine života, ali stopa starenja će se kasnije značajno razlikovati.
Veterinarski stručnjaci već dugo promoviraju ujednačenost procesa starenja kod pasa. Prvo desetljeće njihova života obilježeno je značajnim fizičkim i mentalnim promjenama koje se događaju svakodnevno. Za nekoliko mjeseci, štene će prijeći iz potpuno ovisnog stanja u prilično samostalno, a tijekom druge godine već se smatra odraslim psom. Ovdje se nalazi najveća pogreška popularne formule, jer su prve dvije godine sa psima značajnije od sljedećih.
Osim brzine ranog razvoja, stupanj zrelosti i sastav sjemena također imaju značajan utjecaj na proces starenja. Među najznačajnijima su veličina psa, pasmina, genetika, prehrana, razina aktivnosti i kvaliteta njege. Danas.ba navodi da psi malih pasmina poput čivava ili maltezera obično imaju dulji životni vijek od većih pasa, ali to ne znači da će imati istu stopu starenja. Veliki psi, poput rotvajlera ili njemačkih doga, imaju veću snagu, ali im je metabolizam također povećan, a fiziološka svojstva su brža. Točna razlika u veličini koja rezultira različitom dobi “ljudskih” pasa zapravo je ista.
Na primjer, mali pas star 2 godine biološki je ekvivalentan čovjeku starom otprilike 24 godine, međutim, veliki pas iste dobi ima manje “ljudskih” godina, ali njihova kasnija starost je i dalje brža. Kada mali pas dosegne 5 godina, očekuje se da će imati 36 godina sličnu ljudskoj, dok je veliki pas u toj dobi već sposoban konkurirati ljudima u 40-ima. Do deset godina razlika je već značajna: mali pas imat će biološku dob sličnu ljudima od gotovo 80 godina, dok će veliki pas imati biološku dob sličnu starijim osobama.
U sredini članka, Danas.ba posebno spominje da ove razlike nisu samo teorijske, već imaju značajan utjecaj na svakodnevnu brigu o psima. Razumijevanje stvarne dobi psa ključno je za provedbu prehrane, tjelesne aktivnosti i zdravstvene skrbi specifične za potrebe psa. Pas koji je biološki pri kraju svog života ne bi trebao imati isti stil hodanja ili režim prehrane kao mlađi pas, unatoč činjenici da se možda ne čini da ima 70 godina na kalendaru. Današnja moderna veterinarska medicina pruža naprednije metode određivanja dobi psa.
Jedinstveni kalkulatori za životinje koji uzimaju u obzir pasminu i veličinu dostupni su online, a razvijeni su zajednički s biolozima i nutricionistima. Međutim, Danas.ba navodi da nijedan kalkulator ne može savršeno zamijeniti individualnu procjenu zdravlja, ponašanja i razine energije psa. Svaki pas je individualan, s jedinstvenim načinom starenja. Kako godine prolaze, tipični problemi s kojima su psi postali zabrinuti sve su veći. Među najčešćima su problemi sa zglobovima, gubitak vida i sluha, kao i promjene u kognitivnom sustavu, povećana vjerojatnost pretilosti i srčanih bolesti.
Prepoznavanje ovih simptoma u pravo vrijeme može uvelike poboljšati kvalitetu života psa. Kada vlasnik shvati da njegov pas ima biološku dob od 70 godina, na primjer, bit će mu teže razumjeti potrebu za čestim odmorom, umjerenom šetnjom i opreznijom prehranom. Veza između ljudi i pasa prvenstveno se temelji na emocijama, ali postaje još važnija kako ljudi odlaze u mirovinu. Tada su psi više ovisni o svojim vlasnicima nego ikad prije.
Razumijevanje da pas nema jedan “proces starenja”, već prolazi kroz višestruke promjene koje su postupne, olakšat će intenzivniju vezu između ljudi i njihovih pasa. U konačnici, legenda o sedam psećih godina tradicionalno se smatra apsolutnom, ali danas je…s očitim da je to velika zabluda. Starenje pasa je složen proces na koji utječu brojni čimbenici, ne postoji jedno univerzalno pravilo koje se primjenjuje. Ispravan stav prema psu ne mjeri se metrikama, već se odražava u sposobnosti prepoznavanja njihovih potreba u svim životnim fazama.
