Šta se prema pravoslavnom običaju radi nakon smrti: molitve, priprema tijela i značenje posljednjeg ispraćaja
Pravoslavna crkvena tradicija posebnu pažnju posvećuje trenucima nakon smrti, od prvih molitava za upokojenog do pripreme tijela, služenja opela i samog čina sahrane. Svaki od ovih običaja ima svoje značenje i povezan je s vjerom u vaskrsenje mrtvih.
Smrt u pravoslavnom hrišćanskom učenju ne predstavlja konačni kraj postojanja, već prelazak u drugi oblik života. Zbog toga se sahrana ne posmatra samo kao trenutak oproštaja, već kao čin kojim se pokojnik predaje Bogu kroz molitve porodice, sveštenika i svih koji su ga poznavali.
Posebno mjesto u tradiciji imaju molitve za dušu upokojenog, priprema tijela za pogreb, opelo i dan kada se obavlja sahrana. Svaki od ovih običaja nosi duhovnu simboliku i podsjeća vjernike na vjeru u život poslije smrti.
Prema učenju Crkve, čovjek nije samo duhovno biće, već i tijelo koje ima posebno mjesto u hrišćanskoj vjeri. Zbog toga se posebna pažnja posvećuje dostojanstvenoj pripremi tijela pokojnika za posljednji ispraćaj.
POZADINA DOGAĐAJA
Pravoslavna tradicija smrt posmatra kao prelazak, a ne kao potpuni završetak. Zbog toga se nakon upokojenja posebna pažnja posvećuje molitvama, pripremi tijela i dostojanstvenom ispraćaju pokojnika.
Vjera u vaskrsenje i značaj molitve za upokojenog
U pravoslavnom učenju smrt se razumije kroz vjeru u buduće vaskrsenje. U Simvolu vere, molitvi koja sadrži osnovna vjerovanja pravoslavnih hrišćana, izgovaraju se riječi:
„Čekam vaskrsenje mrtvih.“
Ove riječi predstavljaju nadu da smrt nije posljednja stvarnost čovjeka, već da postoji očekivanje novog života kroz Božije obećanje.
Posebno mjesto ima vjerovanje da je tijelo hrišćanina sveto. Apostol Pavle u Novom zavjetu navodi:
„Tela vaša su hram Svetoga Duha, koji je u vama, kojega imate od Boga, i niste svoji.“
Zbog toga se tijelo nakon smrti ne posmatra samo kao prolazni ostatak čovjeka, već kao dio ličnosti koji je tokom života bio povezan s dušom i vjerom.
Šta se radi kada čovjek premine kod kuće
Kada osoba premine kod kuće, a okolnosti to dozvoljavaju, prema pravoslavnom običaju tijelo se priprema uz molitve.
Prilikom pranja tijela izgovara se molitva:
„Sveti Bože, Sveti Krepki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas.“
Neposredno nakon smrti čita se „Posledovanje po ishodu duše od tela“, kao i Psaltir sa molitvama za upokojene.
VAŽAN TRENUTAK
Prve molitve nakon smrti predstavljaju početak pripreme za pogrebni čin. One se mogu čitati odmah nakon upokojenja, u skladu s okolnostima i mogućnostima porodice.
Ako osoba premine u bolnici ili na drugom mjestu, a tijelo bude prevezeno u mrtvačnicu, molitve se prema tradiciji mogu čitati kod kuće.
Nakon toga tijelo se prenosi u hram, gdje sveštenik služi opelo, a zatim slijedi čin sahrane.
Kada se služi opelo i obavlja sahrana
Prema pravoslavnom običaju, opelo i sahrana se najčešće obavljaju trećeg dana nakon smrti.
Kao prvi dan računa se sam dan smrti, bez obzira na vrijeme kada je osoba preminula.
Postoje okolnosti u kojima se sahrana može obaviti ranije ili kasnije, posebno kada to zahtijevaju posebne životne okolnosti, administrativne procedure ili drugi opravdani razlozi.
ŠIRA SLIKA
Običaji nakon smrti u pravoslavlju nisu samo formalni postupci, već način da se porodica i zajednica okupe u molitvi i dostojanstveno oproste od preminulog.
Daća nakon sahrane i pomen pokojnika
Nakon sahrane običaj je da porodica organizuje daću, odnosno okupljanje rodbine i prijatelja.
Iako je ovaj običaj široko rasprostranjen među pravoslavnim vjernicima, on nije crkveni obred u užem smislu.
Daća prije svega predstavlja priliku da se ljudi okupe, podijele uspomene i u miru pomenu osobu koja je preminula.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Molitve za upokojenog mogu se čitati odmah nakon smrti.
- Opelo se po pravilu služi prije sahrane, najčešće trećeg dana.
- Pomjeranje termina zbog opravdanih razloga ne smatra se promjenom duhovnog značenja obreda.
- Svaki običaj ima cilj da pokojnik bude ispraćen u molitvi i poštovanju.
Za pravoslavne vjernike svi ovi običaji imaju zajedničku svrhu — da se pokojnik isprati molitvom, da se porodici pruži podrška i da se kroz vjeru pronađe nada u život poslije smrti.
