Možda ste baš vi jedan od onih koji prilikom posjete restoranu pomažete konobaru da raspremi sto ili ste bili u prilici da vidite nekoga drugoga kako to radi. U nastavku saznajte šta to govori.
Svi smo u nekom trenutku posjetili restoran. Je li itko ikada vidio gosta koji preuzima odgovornost bez riječi i pomaže konobaru s njegovim obrokom? Međutim, taj jednostavan čin, koji traje samo nekoliko sekundi, zapravo može pružiti prozor u psihologiju osobe. Ono što netko smatra ležernom interakcijom s drugima odraz je njihovog karaktera, odgoja, vrijednosti i načina na koji doživljavaju druge. Ispod površine ove radnje krije se puno više nego što bi se na prvi pogled vjerovalo. Empatija kao uzrok ponašanja Kada gost zauzme mjesto i bez riječi pomaže konobaru, ne pomaže samo rukama, već pomaže i srcem.
- Ovo se ponašanje ne temelji na logici, već na emocijama. Empatičan pojedinac intuitivno prepoznaje poteškoće drugih, vrši se pritisak na prostor, konobar ima poteškoća s rukama punim posuđa i djeluje. Oni s visokom emocionalnom inteligencijom ne oslanjaju se na pozive za pomoć. Imaju sposobnost prepoznati stanje drugoga i poduzeti nešto u vezi s njim. Za njih se pomaganje ne smatra uslugom, već prirodnim odgovorom. To pokazuje njihovu veliku sposobnost povezivanja s drugima, čak iu prolaznim trenucima, svakodnevnim situacijama. Umjesto statusa, imaju ravnopravnost.
U mnogim kulturama postoji tiha razlika između onih kojima se služi i onih koji služe. Oni koji vjeruju da ne trebaju sudjelovati u usluzi jer su je platili često ne uzimaju u obzir ljudsku komponentu odnosa. Međutim, oni koji pristupaju i pomažu konobaru ne razmišljajući kako mogu ukloniti neprimjetnu barijeru. U tom smislu, oni pokazuju da ne uspijevaju sagledati ljude kroz leću njihove uloge, već kroz leću ljudskosti. Nedostatak nadmoći i nužnost statusa pokazatelji su emocionalne zrelosti. Psihološki, ove osobe nemaju želju nadmašiti druge, umjesto toga, nastoje se izjednačiti i poštovati jedna drugu. Oni koji ne vjeruju da su superiorni nikada se neće ponašati kao da jesu.
Navike stvorene kod kuće Mnoga ponašanja koja opažamo u odrasloj dobi rezultat su stvaranja navika tijekom djetinjstva. Oni koji su odrasli u okruženju u kojem ljudi zauzimaju stol, peru posuđe i pomažu članovima svoje obitelji često su spontano prenijeli te iste tradicije na javna mjesta. Ne zahtijevaju uzrok za izvođenje radnje – to je jednostavno “uobičajeno”. Ovo je primjer takozvane internalizirane vrijednosti – kada netko ne razmišlja treba li pomoći ili ne, nego to čini jer je naučio živjeti s tim. Ljudi iz tradicionalno orijentiranih sredina, ruralne ili radničke klase često imaju jednostavan, ali snažan osjećaj odgovornosti i zajednice.
Svijest o društvenim temama i želja za udruživanjem Drugi koji pomažu jer žele ostaviti dobar dojam. Nadaju se da će biti prepoznati kao oni koji imaju kulturan, obziran i dobronamjeran ugled. Unatoč početno uočenom nedostatku motivacije, psihologija pokazuje da je i ovo ponašanje značajno. To je oblik društvenog ponašanja koji je iniciran željom da budemo priznati i cijenjeni. Ljudi koji imaju veliku društvenu svijest često su usklađeni s načinom na koji ih drugi doživljavaju. Žele izbjeći da ih se percipira kao distancirane ili ravnodušne, stoga izvode male radnje koje potiču pozitivan dojam o sebi.
Istina, bez obzira na uzrok, čin još uvijek ima učinak i na one koji imaju koristi i na promatrača. Spontanost koja zaobilazi formalnost Oni koji bezrezervno poslužuju konobare često su oni koji ne poštuju stroga društvena pravila. Ne razmišljaju o tome je li nešto prikladno ili nedopušteno – vlastiti moralni kodeks im je vodilja. Njihova spontanost i prirodna nepromjenjivost često nadilaze granice za koje drugi uopće ne shvaćaju da su prisutne. Ta su ponašanja povezana s niskim razinama socijalne anksioznosti i visokim razinama sklonosti iskustvima. Ne razmišljaju o tome kako će biti percipirani, umjesto toga jednostavno djeluju jer je to u skladu s njihovim unutarnjim kompasom. Zbog toga se njihova pomoć čini iskrenom i nenametljivom.
Ponašanje osobe odraz je njezinih unutarnjih vrijednosti. Način na koji netko komunicira s osobljem u restoranu često odražava način na koji komunicira s drugima općenito. Oni koji su pažljivi, puni poštovanja i voljni pomoći drugima, unatoč nedostatku obveze, obično prenose takvo ponašanje na druga područja života. To pokazuje dosljednost njihovih misli, emocija i djela. Oni koji pomažu drugima kada to sami nisu u mogućnosti učiniti izloženi su višem stupnju integriteta. Njihovi postupci nisu motivirani očekivanjima ili nagradama, već ih pokreću unutarnji principi koji su opsežniji od društvena pravila. U konačnici, male, svakodnevne radnje za koje se čini da nemaju nikakvu važnost opisuju najveće osobine osobe.