Na Balkanu je neuobičajeno i često nekulturno otići kod nekog u goste bez da im odnesete neki poklon – bilo da je to boca nekog alkohola ili čokolada. Danas vam otkrivamo šta psiholozi kažu u ljudima koji dolaze praznih ruku.
Uživate li primati posjetitelje? Hoćete li donijeti poklon sa sobom? U kulturama koje cijene gostoprimstvo, što je slučaj s balkanskim zemljama, neformalna pravila često su važnija od formalnih propisa. Jedno od pravila odnosi se na posjetitelje: moraju nositi barem jedan predmet simboličke važnosti. Nije nužno da poklon bude skup – čokolada, kava, boca vina ili domaći kolači – sve je to dovoljno da se gesta dogodi. Iza ove tradicije stoji više od pukog bontona. Ona prenosi poruku zahvalnosti, poštovanja i priznanja truda domaćina. Međutim, što ako se pojedinac vrati bez ičega?
Je li to zaborav, zanemarivanje ili nešto značajnije? Psihologija sugerira da ništa nije slučajno. Određene osobine ličnosti, uključujući naviku osobne brige o stvarima, kao i sposobnost emocionalne manipulacije drugima, mogu se skrivati pod ovim ponašanjem. Mali poklon, velika poruka: Razmjena društvenih kontakata u svakodnevnom životu. Mali znak priznanja kada gosti stignu ima dublji učinak.
U teoriji društvene razmjene, odnosi među pojedincima održavaju se i poboljšavaju zajedničkom razmjenom resursa – ne samo fizičkih, već i emocionalnih, pažnje, vremena i priznanja. Kada netko dođe u bolnicu, ne namjerava dati “iskupljujuću” izjavu o gostoprimstvu koje prima. To je ponašanje koje implicira: “Vidim te.” Cijenim te. Cijenim što se brineš za mene. Česta praznina ne mora biti uzrokovana zlobom, ali često odražava neravnotežu davanja i primanja. Ako je jedan član veze dosljedno uključen u ulogu davatelja, dok drugi ne pokazuje nikakvu stvarnu spremnost da doprinese – veza, bilo platonska, obiteljska ili emocionalna, ući će u neravnotežu.
- Taj nedostatak ravnoteže s vremenom postaje iritirajući. Oprost ili samodopadnost? Psihološki profil gosta koji ne poštuje Nisu svi gosti koji ništa ne donose nužno zli. Međutim, psiholozi priznaju da ovo ponašanje vjerojatno pokazuje obrasce razmišljanja i emocionalnog ponašanja osobe. U rijetkim prilikama, to pokazuje egocentričnu perspektivu svijeta – važnost osobne udobnosti je značajnija od vrijednosti poštovanja drugih. Egocentrična osoba možda neće razmatrati donošenje nečega na stol jer su njezini zahtjevi i očekivanja najvažniji.
U njihovom svemiru, imati poklon je dovoljno. Suprotno tome, emocionalno inteligentna osoba će razmisliti o tome kako izraziti zahvalnost. Donijet će mali dar sa sobom, umjesto novčane vrijednosti, to je zbog njihove namjere. Nedostatak suosjećanja često nije odmah vidljiv. Priznaje se. Ako netko dođe, jede, pije, bude ugošćen i nikada ne pokaže nikakav oblik zahvalnosti, to ostavlja gorak okus koji nije važan koliko je prijateljski odnos. Metoda kojoj smo učili: važnost ranog obrazovanja i obiteljskih vrijednosti.
Mnoge tradicije nastaju tijekom djetinjstva. Ako ste odrasli u domu u kojem je vaša majka pekla kolačiće kada ste posjećivali članove obitelji, a vaš otac vam je rekao da ne idete “bez” punog trbuha, ove tradicije su još uvijek prilično raširene. Nisu namijenjene da budu automatski favoriti, ali pružaju platformu s koje možemo graditi društvenu svijest. Suprotno tome, netko tko je odrastao u okruženju u kojem nije bilo prakse takvih gesti možda nije prepoznao njihovu važnost.
I ovdje ne bismo trebali odmah procijeniti osobu, već vrijedi postaviti pitanje: je li pojedinac spreman učiti? Zbog emocionalne i društvene zrelosti koja proizlazi ne iz načina na koji nas uče, već iz želje da preispitamo i promijenimo svoje navike kada shvatimo da krše prava i harmonije odnosa. Pasivna manipulacija: zaboravljanje detalja i događaja postaje uobičajeni obrazac. U rijetkim slučajevima, ponašanje gosta koji redovito kasni na posao ili u školu smatralo se nenamjernim.
U ovom slučaju, rasprava se više ne odnosi na običaj ili razvoj, već na obrazac ponašanja koji posjeduje manipulativnu prirodu. Postoji tip osobe koja nije svjesna koliko može konzumirati bez davanja ičega zauzvrat. To se često opaža u širem kontekstu odnosa – od iste osobe obično se očekuje da pruži podršku, pomaže i brine se o drugima, ali ona sama to rijetko čini. Ova dinamika nije održiva jer promiče ideju da ih koristi osoba koja uvijek daje. “Prazne ruke” postaju uobičajeni simbol emocionalne apatije – poruka da odnos nije ravnopravan.
Granice: što to govori o nama? U konačnici, unatoč tome što nemamo zaključak, još uvijek postoji prostor za razmišljanje: kako se odnosimo prema gostima? Smatramo li ove male radnje teretom ili prilikom za izražavanje zahvalnosti? Budući da je jednostavno donijeti nešto malo, poruka koju šaljemo ima težinu. Te su poruke svjesne ili nesvjesne i utječu na odnose koje imamo – govore i o vrijednosti koju pridajemo trudu, vremenu i prostoru onih koji nas prihvaćaju.
