U današnjem članku pišemo o nesvakidašnjem fenomenu koji je, ni manje ni više, potekao iz jedne japanske mange, a proširio se poput požara širom svijeta, izazivajući globalnu napetost i strah, iako se zasniva na izmišljenoj priči.
- Sve je počelo kada je autorka Rio Tacuki 2021. godine objavila grafičku novelu pod nazivom „Budućnost koju sam vidjela“, u kojoj je spomenut datum – 5. jul 2025. Iako se u samoj priči ne navodi priroda katastrofe, samo pominjanje tog datuma bilo je dovoljno da probudi kolektivni strah i izazove lavinu reakcija, naročito u Japanu.
Ono što je isprva izgledalo kao umetnički motiv, vrlo brzo je preraslo u opsesivnu teoriju zavjere. Fanovi, analitičari i teoretičari preplavili su društvene mreže pokušavajući da rastumače simbole, scene i rečenice iz mange, dovodeći ih u vezu s mogućim događajima iz stvarnog svijeta – od zemljotresa, preko terorističkih napada, pa sve do božanske kazne. Granica između fikcije i stvarnosti počela je da se briše, a sama manga postaje gotovo sveti tekst jedne čudne pseudoreligije straha.
Platforme poput TikToka, X-a i Instagrama postale su glavni megafoni panike. Snimci u kojima se porede kadrovi iz mange sa snimcima vremenskih nepogoda, naučnim mapama ili vestima, ostvaruju stotine hiljada pregleda. Ljudi koji nikada nisu čitali ni jednu stranicu grafičkog romana sada pričaju o „znakovima“, tumače metafore, i prenose poruke izvan konteksta. Emocije su zavladale, logika se povukla.
Kao posljedica ovog fenomena, najprije je stradao turizam. Japanske vlasti su primijetile ogroman pad rezervacija, posebno iz Kine, Vijetnama, Tajlanda i Hong Konga. U nekim slučajevima pad je išao i do 83%, a avio-kompanije su zabilježile smanjenje prodaje karata do 40%. Japanski turizam, koji se tek oporavljao nakon pandemije, doživio je novi udarac – ali ovog puta zbog fikcije koja je dobila oblik stvarnog straha.
- Zvaničnici su pokušavali da obuzdaju haos. Guverner prefekture Mijagi, Jošihiro Murai, javno je pozvao građane da ne podliježu lažnim proricanjima. Međutim, njegov glas se utopio u buci internetskih predviđanja i viralnih snimaka. Ljudi su počeli da veruju da je iza svega nešto veće – možda neka misteriozna sila ili tajno znanje koje je autorka prenijela kroz likove i ilustracije.
- Mediji su, naravno, dodatno pojačali haos. Objavljivali su naslove i snimke o mogućim vulkanskim erupcijama, katastrofama iz udžbenika, astrologiji i raznim „znakovima“ iz saobraćaja, sve bez verifikacije. Tako je kreirana atmosfera kolektivne nesigurnosti. U glavama pojedinaca manje sklonih kritičkom mišljenju, 5. jul 2025. više nije samo datum – to je proročanstvo.
Psiholozi i stručnjaci za medije upozoravaju na pojavu kolektivne psihoze – stanje u kojem veći broj ljudi prihvati neko vjerovanje isključivo zato što je emocionalno nabijeno i stalno se ponavlja. Kada neko na internetu tvrdi da je manga „predvidjela 9/11“, takav sadržaj se širi poput zaraze i stvara novu spiralu paranoje. Realnost se tada oblikuje prema osjećaju, a ne prema činjenici.
Ipak, prosječni građanin Japana ostaje suzdržan i skeptičan. Mnogi ne pridaju značaj ovoj temi, posebno starije generacije koje su prošle mnogo teže istorijske trenutke. Ljubitelji mange, koji poznaju rad Rio Tacuki, smatraju da se radi o običnoj umjetničkoj fikciji i podsjećaju da je manga u osnovi prostor za maštu – ne za proricanje sudbine.
Zvanične institucije u Japanu apeluju i na influensere i medije da se uzdrže od širenja panike. Naglašavaju da ovakva ponašanja dovode do ekonomskih gubitaka, slabljenja povjerenja u sistem i širenja mentalne nesigurnosti kod stanovništva. Na kraju, razlika između stvarnog i izmišljenog, poručuju oni, zavisi od sposobnosti pojedinca da misli svojom glavom.
Ova situacija pokazuje koliko je tanka linija između umjetnosti i stvarnosti. Jedna ilustracija, jedan datum, nekoliko rečenica – i već imamo globalnu psihozu. Svijet u kojem živimo prebrzo reaguje, previše dijeli, a premalo razmišlja. Simbolika često dobija moć koju joj mi sami damo.
Kako se 5. jul 2025. približava, mnogi se pitaju – hoće li se nešto zaista dogoditi ili će taj dan proći tiho, kao i svaki drugi? Bez obzira na ishod, ova epizoda će ostati primjer toga kako fikcija može oblikovati realnost i kako smo, uprkos svim znanjima, i dalje podložni vjerovanjima kada osjetimo strah.
