Nakon smrti voljene osobe, mnogi ljudi nisu sigurni kako postupati s pokojnikovim stvarima, posebno njihovom odjećom.Općenito se vjeruje da pojedinci nisu u stanju zadržati imovinu preminule voljene osobe. Stoga je preporučljivo te stvari dati onima kojima su potrebne. Vjeruje se da ova praksa pomaže preminulima da postignu duševni mir. Osim toga, mora se uzeti u obzir način prolaska pojedinca, budući da stvari mogu utočiti bakterije i viruse tijekom dugog vremenskog razdoblja.
Također se vjeruje da osobne stvari mogu apsorbirati energiju svojih vlasnika. Postavlja se pitanje: treba li čuvati imovinu umrlih nakon njihova odlaska? Još uvijek postoji zabrinutost zbog negativne energije, jer se vjeruje da predmeti nose karmu.
- Koje ključne točke trebate imati na umu?Ponekad prisutnost podsjetnika povezanih s preminulim može duboko uznemiriti pojedince. Pojavljuju se brojna pitanja vezana uz imovinu; međutim, zabrinutost oko mogućnosti zadržavanja predmeta koji su pripadali preminulom bratu ili sestri ili voljenoj osobi samo zbog njihovog prethodnog vlasništva je neopravdana. Korisnije je donirati te predmete u dobrotvorne svrhe.
- Ključno je da članovi uže obitelji preminulog prevladaju psihološke barijere koje pridonose strahu od smrti. Prihvaćanje smrti može biti izazovno. Potrebno je eliminirati te prepreke kako sjećanja ne bi postala izvor nevolja.Psiholozima su poznati slučajevi u kojima su osobe bliske preminulom gubile kontrolu nad stvarnošću, padale u depresiju ili su se razvijale psihičke smetnje, a sve to proizlazi iz izazova prihvaćanja realnosti smrti voljene osobe.
Dodatni prijedlozi.Pojedinci koji pripadaju različitim vjerskim tradicijama imaju različite poglede na bit postojanja. Na primjer, pravoslavni svećenik može preporučiti praksu prskanja predmeta svetom vodom. Slično tome, uobičajena je praksa među muslimanima da dijele imovinu umrlog kako bi primili blagoslove duše.
BONUS TEKST:
Šljive su vrlo interesantno voće, a evo nekoliko zanimljivosti o njima:
Postojanje stotina sorti
Postoji oko 2.000 različitih sorti šljiva, a svaka ima svoje specifične karakteristike, poput boje, veličine i ukusa. Neke sorte su više kisele, dok su druge slađe.
Kamenje kao ukras
U srednjem veku, kamenje šljive često je korišćeno kao ukras u nakitu. Šljive su bile povezane sa simbolikom plodnosti i sreće.
Poreklo
Šljive potiču sa Balkana, a smatra se da su se u Evropu proširile iz Male Azije. Neke od najstarijih sorti šljiva uzgajane su još pre 2.000 godina.
Bogate antioksidansima
Šljive su odličan izvor antioksidanasa, posebno vitamina C, koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i usporavaju proces starenja. Osim toga, šljive sadrže i vitamin K, koji je važan za zdravlje kostiju.
Dobar izvor vlakana
Šljive su odličan izvor vlakana, što može pomoći u poboljšanju probave i regulaciji crevne flore. U sušenoj formi, šljive se često koriste kao prirodni laksativ.
Uloga u tradicionalnoj medicini
Šljive su u mnogim kulturama korišćene u tradicionalnoj medicini. Njihovo suvo voće, poznato kao suve šljive, često se koristi za lečenje problema sa probavom.
Pored svežih, popularne su i suve šljive
Suve šljive su popularne zbog svojih koristi za zdravlje, posebno za olakšavanje problema sa varenjem i smanjenje nivoa holesterola. Takođe, smatra se da su suve šljive korisne za srce.
Važne za proizvodnju rakije
U mnogim zemljama Balkana, šljive su ključne za proizvodnju rakije, poznate kao šljivovica. Ova rakija je tradicija u mnogim porodicama i često se proizvodi u kućnim uslovima.
Slatke i sočne
Iako su šljive voće koje je izuzetno slatko i sočno, one takođe sadrže kiseline koje im daju specifičan osvežavajući ukus. Kombinacija slatkoće i kiselosti čini ih savršenim sastojkom za deserte, džemove, i sokove.
