Ružica Sokić je bila jedna od najvećih zvezda jugoslovenskog glumišta, koja je ostavila dubok trag u filmskoj i televizijskoj umetnosti. Iako je njena karijera bila izuzetno uspešna, njen privatni život je bio obeležen ljubavlju prema suprugu Miroslavu Lukiću. Zajedno su proveli tri decenije u srećnom i skladnom braku.
Veza koju su dijelili bila je toliko značajna da se Ružica pred kraj života nadala da će je se Miroslav sjećati, ističući njihovu privrženost i povezanost.Samo me nemoj zaboraviti, završne su riječi renomirane jugoslavenske glumice Ružice Sokić koja je preminula u zagrljaju svog supruga Miroslava. Ova iskrena želja postala je prikaz njihove duboke ljubavi koja je trajala do njezinih posljednjih trenutaka. Njihov je odnos mnogima poslužio kao mjerilo, dokazujući iskrenu podršku i međusobno razumijevanje, osjećaj koji su gajili i pamtili oni koji su ih poznavali.
- Ružica je bila dijete Petra Sokića, poduzetnika i suosnivača večernjeg lista “Pravda”, koji su 1904. godine osnovala braća Sokić. S početkom rata tiskara obitelji Sokić biva konfiscirana, a nekoliko stanara useljava u njihova prebivališta.Nakon njemačke okupacije zemlje, Ružičin otac je osuđen na smrt; no oslobođen je i uspio se vratiti u Beograd, iako su mu bila oduzeta sva građanska prava. Ružica je dosljedno isticala da je to razdoblje njezina djetinjstva bilo obilježeno tragedijom i patnjom.
“Mještani Rušnja su se loše ponašali prema nama, posebno prema mom ocu koji je bio optužen i zatvoren zbog govora. Čak su me i ispitivali, ali nisam dopustio da se mržnja u meni ukorijeni. Ne gajim nikakav animozitet prema nikome, pa ni prema onima koji uništene živote”, primijetila je jednom prilikom glumica.
Osjećala je ogromnu ljubav, ali nije imala želju postati majka. Sreću je pronašla u braku s Miroslavom Lukićem, koji ju je cijelo vrijeme zajedničkog života podržavao i štitio. Iako je njihova ljubav jedno prema drugom bila duboka, a odanost nepokolebljiva, ona je svjesno odlučila odreći se majčinstva.I dok mnoge žene koje se odluče odreći svoje majčinske uloge nerijetko se susreću s kritikama, javnost je prema Ružici imala simpatije.
Ružica Sokić svojedobno je primijetila da je najjači faktor u prihvaćanju da nikada neće imati dijete bila ambicija za karijerom. Izrazila je strah i zbog pauziranja svojih aktivnosti i zbog samog čina poroda. Osim toga, suočila se s velikim pritiskom, jer je iza sebe ostavila problematično djetinjstvo, a njezina primarna želja bila je postići slobodu u svakom aspektu svog života. Cijela je pripovijest bila podvučena dubokim osjećajem straha.
Ružica je imala strast prema putovanjima, a najdraža su joj bila putovanja sa suprugom. Unatoč tome što je bila staromodna žena koju su svi cijenili, uključujući političare i ugledne ličnosti, najveću radost su joj donosili trenuci kada su joj obični ljudi prilazili na ulici i hvalili njezinu glumu.
- – Svijet koji je zatekla na ulici bio joj je drag. Svi vozači u prometu su je prepoznavali i oslovljavali s “Ružica nationale”. Prema riječima njezina supruga, uvijek je bila prijateljski raspoložena i voljna razgovarati sa svakim, često se smijući.
Ružica je nastavila raditi gotovo do svojih posljednjih dana, a jedna od njezinih posljednjih kazališnih predstava bila je “Žanka Stokić”. Svakom je izlasku pristupala kao malom slavlju. Susjedi koji su je za to vrijeme promatrali mogu potvrditi da je djelovala mladoliko, energično šetajući Krunskom ulicom. Često viđena s ruksakom preko ramena, njezin živahan hod sugerirao je ponašanje djevojke, a ne žene koja se suočava sa značajnim izazovima u svojim poznim godinama.
– Nije bila svjesna svoje bolesti, a ni ja nisam prepoznao koliko je ozbiljna. Nakon operacije 2012. godine uslijedila je nesretna situacija. Na red je trebala doći rehabilitacija, ali je prestala nastupati. U siječnju 2013. pokušala je igrati još jednu predstavu, ali se suočila sa značajnim poteškoćama. Mučila se prisjetiti se riječi i trebao je netko da joj ih šapne. Pokazalo se da više ne može nastupati i da nešto nije u redu.
Međutim, pretpostavili smo da je to tipično za ljude u njezinoj dobi, pripisujući to zaboravnosti, koja se ponekad naziva demencijom ili Alzheimerom. Vodio sam je na razne pretrage, ali smo tek krajem 2013. na Klinici za neurokirurgiju saznali da je jako bolesna. Nažalost, ili možda na sreću, njezina se patnja nije produžila. To su stanja koja mogu izdržati i uzrokovati veliku nevolju, rekao je Miroslav drhtavim glasom.Ružica se pred kraj života borila s jednom od najstrašnijih bolesti. Iako ju je svijet možda zanemario tijekom njezinih posljednjih dana, njezino će sjećanje ostati nezaboravno.
