Djeca nas često mogu iznenaditi svojom smirenošću i staloženošću i u najtežim situacijama. U današnjoj priči saznajte kako je jedna mlada djevojčica postupila.
Pišemo o temi nevjerojatne hrabrosti i ljubavi koja je povezala sudbine dvoje suputnika i mlade djevojke. Ova pripovijest nije samo o gubitku nečega, već io neizmjernom gubitku i ljubavi koja nema granica, pa čak ni smrti. Bio je to tipičan zimski dan u gradiću u Ohiju, kada je jedan telefonski poziv promijenio sudbinu brojnih pojedinaca. Taj telefonski poziv obavljen je oko 18:30, a na drugoj strani je bilo dijete, tankog i mlitavog glasa. “Halo? 911?” Začuo se glas s druge strane.
- Operaterka se raspitivala što se događa, a djevojčin odgovor bio je jezgrovit i zbunjujući, ali i strašan: Bio je to njezin otac… i njegova družica… U tom trenutku nitko nije mogao shvatiti duboku tragediju koja se krila u tim riječima. Policija je ubrzo stigla na lice mjesta, a ono što su zatekli rasplakalo je one najiskusnije. Kada su policajci stigli u kuću, čuli su samo lavež psa i plač djeteta. U dnevnoj sobi, kraj ugašenog kamina, mlada djevojka u ružičastoj pidžami sjedila je pokraj svog oca, 36-godišnjeg Adama Thompsona, koji je bio u tinejdžerskim godinama.
Njezina je ruka bila postavljena preko njegova ramena, kao da ju je pokušavao zaštititi, unatoč svojoj smrti. Podaci koji su otkriveni nakon očevida bili su uznemirujući. Pokraj njega je bila prazna injekcija inzulina, kao i poklopac bočice na kojem je bila naljepnica “Dijabetes tipa I”, što je ukazivalo na Adamovo stanje. Unatoč tome što nije bilo znakova nasilja, tišina u toj rezidenciji puno je govorila. Cijela scena bila je samo još jedan primjer koliko je život slučajan. Mlada djevojka, koja je posjedovala plišanog zeca i govorila o svojoj želji da ne plače, unatoč tome što je bila pored mene, još uvijek nije bila svjesna veličine tragedije koja joj se dogodila.
No, prave razmjere tragedije pokazale su se kada je policija naišla na još jednog čovjeka, bez života i izraza lica, ali s osmijehom. Bio je Adamov najbliži prijatelj, Mark, vojni sanitet. Kasnije je otkriveno da je Mark pokušao spasiti svoju družicu kada je Adam imao napad dijabetesa. Nažalost, Mark nije uspio spasiti Adama, ali ni on nije preživio – umro je od srčanog udara. Oboje su umrli pokušavajući pomoći jedno drugome, ostavljajući mladu djevojku da iskusi pravu prirodu ljubavi i smrti.
Ova pripovijest nije samo time završila. Susjedstvo je surađivalo i organiziralo sprovod za Adama i Marka, što je dovelo do sudjelovanja cijele zajednice u njihovom konačnom priznanju. Prvi policajci koji su stigli na mjesto tragedije bili su u šoku, sa suzama niz lica: oni su prvi stigli. Jedan od njih je bio stariji službenik sa sijedom bradom, govorio je tihim glasom: “U vojsci sam 30 godina.” Promatrao sam puno, ali nikada nisam svjedočio tako velikoj ljubavi u smrti. Jedno je pokušalo pomoći drugome, dijete je ostalo da pokaže što je čista dječja hrabrost.
Mlada djevojka koja je u to vrijeme bila pokraj lijesa držala je bojicu u ruci i rekla: “Tata i ujak Mark sada spavaju na nebu.” Tata je objasnio da kada ljudi pomažu drugima, božanska bića ih ne zaboravljaju. Ove riječi koje su bile jednostavne za razumijevanje utjecale su na sve uključene. Mnogi su plakali zbog nevjerojatne tragedije djevojčice koja je pokazala što su istinska hrabrost i ljubav. Kasnije, u znak poštovanja prema ovoj nevinoj žrtvi, stvorena je zaklada posvećena djeci oboljeloj od dijabetesa pod imenom “Adam & Mark Fund”, logo je predstavljao mladu djevojku koja drži plišanog zeca i gleda u zvijezde.
Bila je to počast njezinom ocu i njegovom najbližem prijatelju, koji će postati brat u duhovnom svijetu, unatoč tome što više nije dio živih. Ova priča o hrabrosti, ljubavi i druženju vrijedna je pamćenja i prenošenja kao lekcija o snazi ljubavi, čak iu najtežim situacijama.
