Pre 23 godine, Danilo Bata Stojković napustio je životnu scenu, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u srpskoj kinematografiji i pozorištu, ali i ljubavnu priču koja je trajala do kraja njegovog života. Bata je bio jedan od najcenjenijih i najvoljenijih glumaca, a njegov lik i uloge i dalje žive u sećanjima publike. Osim svojih nezaboravnih izvedbi na sceni, Bata je ostavio i nezaboravan utisak kroz svoju ličnost i ljubav prema porodici, posebno prema svojoj supruzi Olgi.
Bata i Olga: Priča o ljubavi i posvećenosti
Olga, koja je bila inspicijentkinja u Ateljeu 212, bila je ključna osoba u Bataovom životu. Njihov susret dogodio se u pozorištu, gde su se upoznali i kasnije zajedno proveli 35 godina. Olga danas smatra da je rad u pozorištu bio njen “najbolji životni fakultet”. Kroz svoje iskustvo u pozorištu, Olga je stekla znanja i veštine koje su oblikovale njen život. Počela je od garderobe, bila razvodnica, a na kraju se uspinjala ka višim pozicijama u umetničkom svetu.
Kao što Olga ističe, njihova veza nije bila zasnovana na formalnostima poput braka. Venčanje su odložili sve dok Bata nije počeo da ima problema sa zdravljem. Prema njenim rečima, brak im nikada nije bio važan zbog papirologije, već zbog snage njihove ljubavi. Ipak, kako su se godine smenjivale, a Bata je suočen sa zdravstvenim problemima, odlučio je da konačno formalizuje svoju vezu sa Olgom.
Venčanje: Ljubav i tradicija
Venčanje, koje se dogodilo 1991. godine, za par je bilo više od formalnog čina. Kako Olga priča, Bata je bio veoma privržen porodici, i za njega je porodični život bio uvek na prvom mestu. Iako je ranije živeo bećarskim životom, odlučio je da se skloni i stvori porodičnu atmosferu. Njegova posvećenost tradicionalnim vrednostima bila je očigledna kroz slavlje slave, Božića i brigu o braći i sestrama. Olga se seća da su venčanje obeležili u krugu najbližih, bez mnogo pompeznosti. Za par je bilo najvažnije da se formalizuje ono što su već imali — duboku i istinsku ljubav.
Zdravstveni problemi i odlaganje braka
Bataova sestra, koja je bila lekar, savetovala je da se venčanje odloži dok se Bata ne oporavi. Međutim, Bata nije želeo čekati i bio je odlučan da se venčaju uprkos zdravstvenim problemima. Njegova sestra, pedijatar, nije bila oduševljena njegovom odlukom i savjetovala ga je da sačeka, ali Bata je bio nepokolebljiv u svojoj nameri. Venčanje je na kraju obavljeno i u manastiru Vavedenje, a, kako Olga kaže, nikada nisu marili za tu formalnost. Za njih je bilo najvažnije da su imali jedno drugo i da su zajedno prošli kroz sve izazove života.
Intimno venčanje
Venčanje nije bilo spektakularno, već intimno i jednostavno. Njihovi kumovi bili su Nada Pešić, Dragoslav Mihajlović i Mihiz, a Olga se seća jednog zanimljivog detalja s venčanja. Kada su izlazili iz Opštine, Romi su im se obratili s pitanjem o “kesi” (torbi) koju su nosili, na šta je Bata reagovao prilično oštro, govoreći im: “Marš u p… materinu”. Ovaj trenutak ilustruje Bataovu snagu karaktera, ali i njegovu sposobnost da bude i nepopustljiv kada je nešto zaista važno.
Zaključak
Danilo Bata Stojković, osim što je bio izuzetno talentovan glumac, bio je i predan partner. Njegova ljubav prema Olgi bila je duboka i trajna, a njihov brak, iako kasno formalizovan, bio je odraz njihovog iskrenog poštovanja i ljubavi. Iako je Bata preminuo pre više od dve decenije, njegova legenda i dalje živi, ne samo kroz njegove uloge, već i kroz priču o njegovoj ljubavi prema Olgi i porodičnim vrednostima kojima je bio veran.