U današnjem članku bavimo se intrigantnom pričom koja, čak četiri i po decenije nakon smrti Josipa Broza Tita, i dalje izaziva veliku pažnju javnosti.
- Njegovo porijeklo, identitet i moguće vjersko opredjeljenje predmet su brojnih teorija, a jedna od najzanimljivijih sugeriše da je Tito preminuo kao musliman. Ovu tvrdnju je 2003. godine iznio tadašnji muftija Islamske zajednice Srbije, Hamdija efendija Jusufspahić, u razgovoru za Radio Beograd, izazvavši burne reakcije.
Jusufspahić je tvrdio da je vijest o Titovom navodnom prihvatanju islama saznao neposredno nakon njegove smrti. Prisjetio se kako je, u društvu alžirskog ambasadora Abdul Hamida Adžalija, došao da se upiše u knjigu žalosti. Tada mu je prišao Titov lični sekretar, Berislav Badurina, i rekao: „Umro je u vašoj vjeri“. Kada je muftija pitao na šta misli, Badurina je objasnio da je Tito preminuo čitajući Kuran, i to treći put. Prema njegovim riječima, na nadgrobnom spomeniku stajalo bi samo ime, prezime, godina rođenja i smrti, što je uobičajeno u muslimanskoj tradiciji. Takođe, u posljednjim danima života, na noćnom ormariću u ljubljanskoj bolnici nalazio se isključivo prevod Kurana.
Pet godina kasnije, tokom boravka u Kairu, Jusufspahić se ponovo susreo sa Adžalijem, koji je tada bio ambasador Alžira u Egiptu. Na njegov zahtjev, alžirski diplomata je pred egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom potvrdio da mu je Badurina zaista rekao kako je Tito umro kao musliman. Ipak, beogradski list „Politika“ napominje da ove tvrdnje nikada nisu zvanično potvrđene, niti ih je potkrijepilo medicinsko osoblje ili Titovi najbliži saradnici. Ipak, činjenica da su ih iznosili ugledni vjerski lideri s kontaktima u političkim krugovima davala je cijeloj priči dodatnu težinu.
Jusufspahić je Tita upoznao još tokom studija u Kairu, na prestižnom islamsko-teološkom univerzitetu Al-Azhar, gdje je radio i kao profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi. Prisjetio se da je Tito, posjetivši Klub Jugoslovena, pitao ko govori arapski jezik. Jusufspahić je bio jedini koji mu je mogao odgovoriti, a Tito mu je tada rekao: „Učite arapski, to je jezik budućnosti“.
- Njihovi kontakti su se intenzivirali nakon što je Jusufspahić 1967. postao beogradski muftija. Njegovo poznavanje jezika i reputacija među arapskim diplomatama, prema njegovim riječima, doveli su do toga da ga Tito lično pozove na razgovor. Razvilo se prijateljstvo, a muftija je često bio konsultovan o pitanjima islamskog svijeta i jugoslovenskih muslimana. Posebno se sjećao studentskih demonstracija 1968. godine, kada je apelovao na studente da se povuku sa ulica – što je, tvrdi, Titu bilo veoma drago.
Na prijemima, muftija je primjećivao i neobične situacije – patrijarh German i nadbiskup Bukatko klekli su i poljubili Titu ruku, dok muftija to nije učinio. Kada mu je Tito ponudio piće, odbio ga je iz vjerskih razloga, što je, kako se priča, predsjednik cijenio, ističući poštovanje prema muslimanima. Upravo ovakvi trenuci često su kasnije povezivani s pričama o njegovoj navodnoj islamskoj vjeri.
Muftija je tvrdio i da je pred Titom klanjao, objašnjavajući značenje molitvi i čitajući odlomke iz Kurana. Tito je, prema njegovim riječima, bio zainteresovan za teološka tumačenja i povremeno je tražio poređenja s idejama istorijskog materijalizma. Ovi detalji dodatno podgrijavaju misteriju oko Titovog identiteta i vjerskog opredjeljenja.
Širi spektar teorija o njegovom porijeklu i identitetu uključuje spekulacije da je bio mason, austrijski Jevrejin, ruski agent ili čak brat Winstona Churchilla. U ovu galeriju neprovjerenih tvrdnji ubraja se i priča Jusufspahića o njegovom prelasku na islam. Prema magazinu „Stav“, istorijska istraživanja i svjedočenja Titovih saradnika ne daju dokaz da je ikada formalno promijenio vjeru. Ipak, njegova otvorenost prema različitim kulturama, posebno u kontekstu nesvrstane politike Jugoslavije, ostavila je prostor za nagađanja i interpretacije.
Jusufspahić je do kraja života isticao da je Tito imao duboko poštovanje prema islamu i muslimanima, iako se formalno nije preobratio. Priče o Kuranu na noćnom ormariću i rečenici sekretara Badurine ostale su anegdote koje balansiraju između istorijske zanimljivosti i legende. Četiri decenije poslije, Tito ostaje figura oko koje se pletu priče – neke zasnovane na dokumentima, druge na ličnim svjedočenjima i sjećanjima. Ono što je jasno jeste da je njegova ličnost slojevita i kontradiktorna, i dalje predmet fascinacije i rasprava, ne samo u bivšim jugoslovenskim republikama, već širom svijeta.
