Normalno je sukobljavati se ponekad sa svojim voljenima, bilo bi jako neobično i nezdravo da sve stalno funkcioniše kako treba. Danas vam otkrivamo više o ovoj dinamici.
Roditelji obično čine sve što mogu kako bi odgojili svoju djecu i pokušali ih naučiti da budu dobre osobe. Kada ta djeca sazriju, često će griješiti i uzrokovati im bol i tugu. Roditelji su temeljne komponente našeg odgoja, prve osobe koje susrećemo tijekom života, a njihova ljubav i odanost su neprocjenjive. Njihove ruke su nam pomagale tijekom prvih koraka koje smo poduzeli, a njihovo znanje oblikovalo je našu osobnost.
- Mnogi od njih su nas posjećivali tijekom našeg slobodnog vremena, čak su se i ispričavali za nas kada smo to najmanje zaslužili. Kako napredujemo, od nas se očekuje da preuzmemo odgovornosti, poslove i obiteljske obveze.

Tijekom tog vremena, uobičajeno je da ljudi zaborave vrijednost svojih roditelja za njih. Ovo ponašanje provodimo bez namjere da ikoga povrijedimo, ali zbog brzog tempa života koji može pogrešno protumačiti naše najbliže prijatelje kao distancirane. Međutim, neka od ponašanja su i dalje namjerna i dovode do ozbiljnih emocionalnih ozljeda u njihovim srcima.
U ovom ćemo članku raspravljati o tri najveća prekršaja koja djeca obično čine protiv svojih roditelja, a teško ih je objasniti. Današnji užurban raspored i brzi slijed događaja uzrokuju odugovlačenje roditelja, što rezultira time da postanu nešto što odgađaju do sutra. “Nazvat ću ih sutra”, “Posjetit ću ih sutra”, “Imat ću vremena sutra…”
- Nažalost, to često rezultira mjesecima šutnje ili čak godinama razmišljanja. Taj nemar može imati značajan utjecaj na njihove emocije. Roditelji, posebno oni stariji, ne žele skupe darove ili značajne radnje. Najvažnije im je vrijeme provedeno s djecom.
U mnogim slučajevima, jednostavne interakcije, poput zajedničke šetnje ili razgovora uz kavu, vrijedne su njegovanja. Na primjer, zamislite starijeg oca koji s nestrpljenjem iščekuje povratak sina ili kćeri. Njihova srca preplavljuju se radošću svaki put kada vjeruju da će ih njihovi potomci i dalje voljeti. Suprotno tome, posjeti su rjeđi, a telefonski pozivi rjeđi. Čak i jednostavan upit, poput “kako ide?”, može biti značajan.

Nažalost, mnogi roditelji imaju osjećaj usamljenosti i napuštenosti. Kako im godine rastu, vjeruju da su postali teret umjesto dragocjenog posjeda. Svaka sekunda provedena s njima potencijalno im je značajna. 2) Neuzimanje u obzir njihovog truda ili zaboravljanje njihove predanosti.
- Mnogi roditelji uložili su mnogo truda kako bi svojoj djeci pomogli: sigurnost, obrazovanje, zdravlje i sreća. Neki pojedinci su čak napustili svoja očekivanja i ciljeve kako bi osigurali pozitivniju budućnost za svoju djecu.
Na kraju smo često zanemarivali te žrtve i smatrali ih uobičajenima. To može biti izuzetno problematično za roditelje, koji obično većinu svog truda posvećuju tome da nam pruže život kakav živimo. Nezahvalnost se može pokazati nepoštovanjem umjesto izravnim uvredom. Povremeno je jednostavno nedostatak zvuka ili nedostatak rečenice značajniji od bilo čega drugog: “Hvala vam.”
Jednostavna izjava, poziv ili mali znak pažnje smatraju se malim darovima. Na primjer, zamislite kako bi se vaša majka osjećala da ste joj rekli koliko… Cijenite sav njezin trud za vas. Prepoznavanje njihovih žrtava vraća im osjećaj važnosti i pokazuje da su njihovi napori bili uspješni.
- 3) kritika, okrivljavanje i nedostatak razumijevanja njihovih pogrešaka. Roditelji su slični svima ostalima po tome što imaju mane. Svi griješe i to nisu iznimke. Kada ih procjenjujemo bez pokušaja da shvatimo njihove uvjete, zapravo im nanosimo novu štetu.

Njihovu povijest oblikovali su događaji koje je danas teško razumjeti, osim toga, njihovi postupci proizašli su iz njihovog tadašnjeg znanja i iskustva. Umjesto da ih grdimo, trebali bismo razumjeti njihove brige i dileme tijekom djetinjstva. Točna i česta kritika uzrokuje da se distanciramo od onih koji su nas odgojili i podržavali.
To ne znači da bismo trebali ignorirati sve njihove pogreške, već da bismo trebali zapamtiti da su se u tom vremenu trudili dati sve od sebe. Na primjer, ako roditelj donese odluku koju ne cijenite, pokušajte shvatiti uzrok te odluke umjesto da ih odmah kritizirate. Razumijevanje i empatija mogu olakšati daljnji razvoj vrijednih odnosa.














