Kada ljudi ostare oni u nekim situacijama mogu postati teret svojim članovima porodice posebno djeci. Ako vam se to desi evo nekoliko savjeta šta da uradite.
Možda trenutno osjećate da ste suvišni. Djeca su zauzeta, prijatelji vas rijetko zovu, zdravlje više nije isto, a vi se osjećate kao da ste postali teret. To je osjećaj koji boli dublje od bilo koje fizičke bolesti – osjećaj da više nemate značaj i da ste izgubili svoje mjesto u svijetu. Ipak, istina je sasvim drugačija. Niste teret, već vas društvo i okolina ponekad tretiraju tako. Razlika između te dvije stvari je ogromna, i upravo u toj razlici leži prostor za promjenu. Iako možda ne možete promijeniti godine ili ponašanje drugih, uvijek možete promijeniti način na koji živite ostatak svog života.
Kada se osjećate odbačeno, važno je shvatiti da postoji izlaz iz tog stanja, iako to nije uvijek lako. Postoji nekoliko konkretnih koraka koje možete poduzeti kako biste preživjeli teške trenutke, a možda i ponovo pronašli smisao i snagu. Najvažniji korak je priznati bol. Nije sramota priznati da se osjećate usamljeno i povrijeđeno. Mnogi stariji ljudi skrivaju svoja osjećanja, pretvarajući se da im je sve u redu, dok u stvarnosti pate u tišini.
Ovakvo potiskivanje emocija samo produbljuje osjećaj da niste važni i može dovesti do depresije ili drugih ozbiljnih problema. Priznavanje da vas nešto boli prvi je korak prema oporavku. Kada sebi kažete: „Da, usamljen/a sam, povrijeđen/a sam, osjećam se odbačeno“, tada preuzimate kontrolu nad svojim doživljajem i dajete sebi pravo da osjećate.
- Sljedeći korak je da razmislite o svojoj finansijskoj neovisnosti. Jedan od najdubljih izvora osjećaja „tereta“ je kada ste finansijski ovisni o drugima. Možda se osjećate kao da smetate i da trošite novac svojih bližnjih, što može pogoršati osjećaj nesigurnosti. Stoga, pregledajte svoje finansije i napravite plan koji će vam pomoći da živite bez stresa. Pišite šta imate, koliko zarađujete i koje su vam mjesečne obaveze. Tako ćete shvatiti šta stvarno imate i u kojem položaju se nalazite.
Nakon toga, možete početi smanjivati troškove. Možda ćete naći načine kako da uštedite na nečemu, a to neće utjecati na vaš dostojanstvo. Jednostavne stvari poput smanjenja troškova na telefon ili internet, provjera na koja socijalna prava imate pravo ili dijeljenje troškova sa nekim mogu biti korisni načini da se osjećate samostalnije. Također, razmislite o mogućnostima za dodatni prihod, bilo da je to čuvanje djece u komšiluku ili prodaja ručnih radova. Iako to možda neće biti veliki novac, osjećaj korisnosti koji donosi zarada može učiniti da se osjećate kao aktivni član zajednice.
Kada se osjećate odbačeno, možda vas povrijedi to što vas vlastita djeca ignoriraju ili ne razumiju vaše potrebe. Međutim, pravi spas leži u tome da ne vezujete svoju emocionalnu sudbinu samo za njih. Psiholozi već dugo upozoravaju da ljudi koji imaju širi društveni krug (prijatelje, komšije, druge starije osobe) u starosti manje obolijevaju od depresije, a njihova smrtna stopa je niža. Zato je važno graditi odnose izvan porodice. To znači da trebate ulagati u svoje prijatelje, pridružiti se grupama ili aktivnostima u zajednici koje vas ispunjavaju. Neka to bude vjerska zajednica, udruženje penzionera, lokalni kursevi ili online grupe za starije osobe. Iako možda osjećate nelagodu pri prvom dolasku, svi koji su tamo su nekada došli prvi put, a mnogi od njih nose iste priče o usamljenosti. Pokušajte otvoriti svoje srce novim ljudima – to može biti prvi korak ka emocionalnom ispunjenju.
Također, važno je postaviti granice i ne trpjeti uvrede ili omalovažavanje, čak i ako ovisite o nekome. Mnogi stariji ljudi to rade jer se boje da će, ako se suprotstave, izgubiti i ono malo pomoći koju imaju. To može biti emocionalno zlostavljanje, vikanje, ili ignorisanje njihovih potreba. Ali, niko nema pravo oduzeti vam dostojanstvo. Postavljanje granica znači da mirno, ali odlučno, kažete što vam smeta i kako želite da se ponašaju prema vama. Možete reći: „Kada vičeš na mene, osjećam se poniženo.
Molim te da razgovaramo mirnije“, ili „Razumijem da si zauzet/a, ali i ja imam svoje potrebe. Možemo li se dogovoriti jedan dan u sedmici da provedemo vrijeme zajedno?“. Ako se ponašanje ne mijenja, tražite pomoć od centara za socijalnu pomoć ili drugih udruženja koja se bave zaštitom prava starijih osoba. Zaštita svojih prava nije izdaja – to je znak da poštujete sebe.
Na kraju, važno je pronaći novi smisao u životu. Možda više niste ono što ste nekada bili – roditelj, radnik, stub porodice – ali to ne znači da niste važni. Smisao u starosti ne mora biti grandiozan. Možete pronaći smisao u malim stvarima koje vas ispunjavaju: u pomaganju drugima, u malim ritualima poput zalijevanja cvijeća, u volontiranju ili bavljenju hobijima koje volite. Smisao ne mora biti spektakularan; može biti jednostavan, ali vrijedan. Da biste našli svoj smisao, zapitajte se: „Šta bih radio/la da imam samo još godinu dana života, ali da fizički mogu sve što mogu sada?“ Ovaj odgovor često otkriva gdje se krije vaš preostali smisao.
Bit će dana kad ćete se osjećati kao da ništa od ovoga nema smisla i da je život previše težak. Za takve dane, izradite sebi mali „plan preživljavanja“. Napišite tri osobe koje možete nazvati kad vam je teško, zabilježite male stvari koje vam donose mir, kao što su šetnja, molitva, muzika. Na tu listu dodajte rečenice koje vam pomažu da se podsjetite na svoju vrijednost: „Imam pravo da postojim. Vrijedan/na sam iako nisam savršen/a. Nisam sam/a na svijetu.“ Kada naiđu crni dani, vratite se na tu listu. Ne morate riješiti cijeli život, dovoljno je preživjeti taj dan. Sutra ćete imati mrvicu više snage.
