U današnjem članku govori se o životu Mahire Hajdarpašić, žene čija priča pokazuje koliko daleko ide ljudska snaga kada se nosi s najtežim iskušenjima. Gotovo šesnaest godina bila je uz svog teško bolesnog supruga Eseda, koji je bolovao od multiple skleroze.
- Njena svakodnevica bila je ispunjena brigom, požrtvovanošću i neprekidnom borbom da mu olakša patnju. Prala ga, hranila, ustajala svake dvije ure kako bi ga pomjerila i spriječila rane od ležanja, vodila ga po bolnicama, tražila spas širom svijeta – sve to radeći bez ijedne riječi žaljenja. Za nju to nije bio teret, nego zadatak koji joj je, kako je govorila, Bog povjerio.
Esed je preminuo krajem marta 2022. godine, a Mahira je i nakon toga dugo nosila njegovu senku. Živjela je sjećajući se svoje uloge majke, njegovateljice i stuba kuće. Nije odmah pomišljala na novu ljubav, jer, kako je isticala, nije imala ni snage ni vremena za sebe. Ipak, sudbina zna da pronađe put i tamo gdje ga čovjek ne očekuje.
Godinu i po nakon Esedove smrti, Mahira je upoznala Saladina Hajdarpašića. Upoznali su se u džamiji tokom ramazana, na teravih-namazu. Vrlo brzo su osjetili da ih povezuje nešto dublje od obične simpatije. Ta veza je prerasla u brak, pa su se vjenčali 2023. godine. Umjesto očekivane podrške, Mahira se suočila s osudama okoline. Ljudi su govorili da je “prebrzo nastavila dalje” i da nije pokazala dovoljno tuge.
Na te komentare nije šutjela. U jednom trenutku odlučila je da javno ispriča svoju priču. Kroz stihove i poruke, objašnjavala je da njen novi brak nije nepoštovanje prema Esedovom sjećanju, već nastavak života koji joj je Bog odredio. Podvukla je da nikome nije razorila dom, da nikome nije nanijela bol, i da je Allah bio taj koji joj je podario čovjeka spremnog da prihvati nju, njenu djecu i sve ono što ona nosi.
- U tim porukama iskazala je i duboku vjeru. Naglasila je da se ne boji ljudskih osuda, jer samo Bog zna istinu. Njen vapaj bio je jednostavan: “Mahira najgora? Ja Rabb, ti sve vidiš i sve znaš. Teško je onome kome ja ne halilim.” Ove riječi pokazale su njenu snagu da oprosti i da, uprkos svemu, ostane čista u srcu.
Njena nova porodica počela je da cvjeta. Sa Saladinom je izgradila odnos zasnovan na poštovanju, ljubavi i povjerenju. Za prvu godišnjicu braka, Mahira je javno zahvalila Bogu što ih je spojio, napisavši: “Sretna nam prva, al’ mnogo bitna godišnjica. Izdržali smo sve. Hvala Allahu što nas je spojio.” Te riječi bile su dokaz da su uspjeli da prebrode oluje i da izgrade zajedništvo uprkos kritikama.
Posebno su dirljiva svjedočanstva njene djece. Oni su Saladina opisali kao čovjeka koji ih nikada nije nazivao “Mahirinom djecom”, već svojom. Djeca su mu za rođendan napisala pismo koje je ganulo mnoge. U njemu su istakla da porodica nije samo krvna veza, već osjećaj pripadnosti i ljubavi. Zahvalili su mu što ih svakodnevno bira i što im daje sigurnost i toplinu koje su dugo nedostajale. Njihove riječi su bile jasne: “Znamo da nisi morao, ali jesi – biraš nas svaki dan. Zbog toga smo beskrajno zahvalni i molimo Allaha da te nagradi za svu dobrotu.”
Saladin je, prema Mahirinim riječima, insan kojeg svi znaju po dobru. On je čovjek koji svakome traži opravdanje, koji ustaje rano da bi zajedno s njom ispratio djecu u školu, koji se trudi da njihov svakodnevni život bude lakši. Njegova pažnja i spremnost da prihvati sve što nosi Mahirin život učinili su ga stubom nove porodice.
- Ova priča nije samo hronika jednog braka. To je priča o ženi koja je prošla kroz pakao tuge, ali je ostala dostojanstvena. Priča o vjeri koja je davala snagu, o ljubavi koja se iznova rađa, o borbi da se ne odustane od života. Mahira pokazuje da nije grijeh ponovo voljeti, niti sramota krenuti dalje, nakon što si sve dao jednom čovjeku.
Danas Mahira živi u miru, okružena poštovanjem i ljubavlju. Na kritike i osude ona odgovara jednostavno – Bog je taj koji sudi, a ljudi neka čuvaju svoje jezike. Njena poruka je jasna: istinska snaga nije u osudi, već u sposobnosti da se voli i nakon najvećih rana.Ona stoji danas pred svima, ranjena ali nikada poražena. Njena priča je svjedočanstvo da, nakon duge tame, uvijek može svanuti dan.
