Prema mišljenju uvažene stručnjakinje u oblasti psihologije djeca koja imaju ovih pet osobina u životu će postići uspijeh. O čemu se tačno radi saznajte u nastavku teksta.
Djetetov uspjeh je složeniji od pukih dobrih ocjena ili talenta. Važnije od bilo čega što se može izmjeriti testovima su karakterne osobine djeteta koje utječu na njegovo razmišljanje, ponašanje i interakcije s okolinom. Djeca koja posjeduju emocionalnu inteligenciju, sposobnost suradnje i vjeru u vlastite sposobnosti spremnija su za životne izazove i potencijalne opasnosti koje oni predstavljaju. Psihologinja, pedagoginja i majka Jaimie Bloch desetljećima je posvećivala svoja istraživanja uzroku dječjeg uspjeha.
Često daje savjete na društvenim mrežama o zdravom razvoju emocionalnog i mentalnog razvoja djece. Nedavno je opisala pet osobina koje svako dijete može steći uz pomoć, razumijevanje i pozitivan primjer odraslih.
1. Otpornost – sposobnost podizanja djeteta kada je loše Otpornost, ili sposobnost podnošenja neuspjeha, prihvaćanja promjena i kretanja naprijed bez odustajanja, ono je što djeci omogućuje da nešto učine. Bloch objašnjava da je to svojstvo koje se ne stječe kroz poduku, već kroz iskustvo. Kada dijete doživi neuspjeh, učinkovitije je razgovarati o tome što se dogodilo i što iz toga može naučiti nego ga odmah “spašavati”. Otpornost ne znači da dijete mora uvijek biti otporno ili da ne može izraziti emocije. Suprotno tome, podrazumijeva da ima znanje potrebno za suočavanje s njima. Kada nauči prepoznati svoje emocije, prihvatiti ih i ipak pokušati ponovno, dijete postaje svjesno svoje unutarnje moći. Taj stav kasnije će olakšati obrazovanje, sport, prijateljstva i sve druge pothvate.
- 2. Samoregulacija – znanost o reguliranju emocija i ponašanja. Samoregulacija je sposobnost donošenja dobrih odluka. To je sposobnost djeteta da prepozna svoje emocije i da ih ne izrazi odmah. Djeca koja nauče regulirati svoje postupke vjerojatnije će se koncentrirati, imati veći stupanj suradnje i uspješnije rješavati sukobe. Bloch navodi da samoregulacija nije inherentna, već se razvija kroz svakodnevne situacije. Kada dijete nauči razmotriti svoje postupke prije nego što odgovori, duboko udahne i smatra da su njegovi postupci već emocionalno napredovali.
Roditelji imaju značajnu ulogu: najvažnije za dijete je promatrati ga. Ako roditelj pokaže opuštenost u stresnim situacijama i koristi riječi umjesto vikanja, dijete će u konačnici slijediti ovaj obrazac. 3. Način razmišljanja usmjeren na rast Pozitivan način razmišljanja ne uključuje osiguravanje da je dijete uvijek sretno. Radi se o vjerovanju u mogućnost rasta – znajući da trud i učenje mogu promijeniti situacije. Bloch opisuje koncept takozvanog načina razmišljanja usmjerenog na rast, za koji vjeruje da se temelji na uvjerenju da sposobnosti nisu unaprijed određene, već se razvijaju.
Djeca s ovim načinom razmišljanja ne oklijevaju zbog pogrešaka, jer ih vide kao sredstvo rasta. Umjesto riječi “Nisam dobar u tome”, izjavljuju “To još nisam naučio”. Ova promjena paradigme ima značajnu razliku. Ova djeca imaju teže vrijeme, predanija su i često uspješna. Roditelji mogu promovirati ovaj mentalitet fokusirajući se na proces, a ne samo na rezultat – trebali bi cijeniti trud, a ne samo postignuće.
4. Samopouzdanje – vjerovanje u vlastitu vrijednost Djeca koja imaju vjeru u svoje sposobnosti lakše se nose s preprekama. Samopouzdanje im daje samopouzdanje da isprobaju nove stvari, izraze svoje ideje i ne boje se neuspjeha. Bloch prepoznaje da samopouzdanje proizlazi iz podrške i iskustva, a ne iz stalnog priznanja. Dijete povećava svoje samopouzdanje kada shvati da može uspjeti vlastitim naporima, čak i ako je potrebno više pokušaja. Roditelji mogu olakšati tako što će pustiti dijete da samo otkrije rješenje, umjesto da preuzimaju svu odgovornost. Također je važno djetetu da nije manje značajno ako pogriješi. Kada je voljeno i priznato unatoč svojim neuspjesima, njegovo povjerenje u sebe je čvrsto i legitimno.
5. Društvene vještine – bitne komponente zdravih odnosa Životni uspjeh ne temelji se isključivo na znanju, već i na sposobnosti povezivanja s drugima. Djeca koja posjeduju društvene sposobnosti, uključujući empatiju, komunikaciju, suradnju i razumijevanje, vjerojatnije će se uklopiti u društvo i razviti zdrave veze. Bloch navodi da su društvene sposobnosti jednako važne kao i akademske sposobnosti. Dijete koje je svjesno svoje okoline, izražava svoje osobne želje i rješava sukobe bez nasilja imat će uspješniju obrazovnu karijeru i kasnije u životu.
Empatija se postiže raspravom i ilustracijama. Kada roditelji pitaju za mišljenje svog djeteta, obično raspravljaju o situaciji s drugima. pojedinci. Ta iskustva olakšavaju razvoj emocionalne inteligencije i međusobnog poštovanja. Djeca nisu obvezna biti besprijekorna da bi uspjela. Zapravo im trebaju odrasli koji vjeruju u njih, pružaju im prostor za pogreške i učenje te koji im usađuju da uspjeh nije odredište, već putovanje.
