U današnjem članku govori se o jednoj izuzetnoj ženi iz Bosne, Sehiji Latinčić, koja je nakon dugih godina provedenih u inostranstvu odlučila da se vrati u svoje rodno selo Bare kod Prače, u opštini Pale.
- Nakon što je veći dio života provela u Austriji, ponovo živi okružena prirodom, gdje je jutra dočekuje cvrkut ptica. Iako sada uživa u miru sela, slobodno uzme automobil i putuje do Zagreba, Beograda, Beča ili bilo kog grada koji poželi posjetiti.
Svoju penziju zaradila je na neuobičajen način za žene – radeći kao vozač šlepera. Ističe da su joj muškarci često ostajali bez riječi kada bi je vidjeli u tom poslu, jer nije bila samo vozač, već i atraktivna i samouvjerena žena. Ipak, i pored mnogih životnih iskustava, danas nema partnera. Kaže da nije potpuno odustala od ljubavi, ali vjeruje da je prava ljubav rijetka. Uvijek bi, prema njenim riječima, naišla na muškarce koji su ili finansijski ili mentalno nezreli, pa bi se odnosi završavali razočarenjem. Jedna veza trajala joj je čak pet godina, a danas smatra da je to bila greška, jer se dugo nadala promjeni koja nikada nije došla. Zaključila je da joj je potreban muškarac sa istim ciljevima i željama, neko ko će je pratiti u životu i razumjeti je.
Govoreći o vremenu provedenom u Austriji, kaže da su joj ljudi tamo djelovali hladno i distancirano. Posebno joj se nije svidjelo što su previše individualistički nastrojeni – svako čuva svoj novac i brine se samo o sebi. Jedina pozitivna stvar koju je iz tog mentaliteta ponijela jeste ideja da svako treba imati svoju finansijsku nezavisnost.
Osim što se izborila za sebe, Sehija je na poseban način odgojila svoja tri sina. Vjerovala je da djecu treba naučiti samostalnosti, pa ih je učila da od rane mladosti rade, štede i ulažu u svoj dom. Smatrala je besmislenim da neko cijeli život plaća kiriju, pa je sinovima govorila da je bolje kupiti nekretninu, čak i uz kredit, nego bacati novac na iznajmljivanje. Kada su napunili 18 godina, svi su se osamostalili, sami zaradili za vozačke dozvole i prva kola.
- Iako je ona mogla da im sve to plati, namjerno ih je učila da vrijede svojim radom. Kaže da su, dok su živjeli s njom, odvajali dio svoje zarade da bi platili troškove kuće, poput kuhanja i pranja veša. Nije željela da se vikendom razmeću trošenjem novca, a da početkom sedmice nemaju ni za osnovne potrebe. Odgovornost je bila ključna lekcija koju im je usadila.
Sehija kritikuje naviku nekih porodica da djeca ostaju kod roditelja i u kasnim tridesetim, oslanjajući se na majčinu kuhinju i brigu. Smatra da takav pristup od djece stvara nesamostalne ljude. Kada joj neko kaže da „nema gdje“, ona odgovara da je svijet dovoljno velik i pun mogućnosti, te da je jedini pravi put – izaći iz zone komfora i snalaziti se. Po njenom mišljenju, kada se dijete s prvom platom pošalje u samostalni život, naučit će da rasporedi novac, kupi osnovne stvari i preživi do sljedeće plate.
Danas, iako više nema profesionalne obaveze, Sehija uživa u plodovima svog rada i slobodi koju je stekla. Njena priča je primjer kako život može izgledati kada se spoje hrabrost, samostalnost i upornost. Iako je doživjela razočaranja u ljubavi, ostala je dosljedna svojim vrijednostima i uvjerenjima. Ne traži savršenstvo, već nekoga ko dijeli iste životne poglede i spreman je da se zajedno s njom nosi sa izazovima.
Ova priča nije samo o povratku iz inostranstva u domovinu, već i o tome kako se oblikuje snažan karakter i prenosi životna mudrost na sljedeću generaciju. Sehija vjeruje da uspjeh ne dolazi iz lagodnosti, nego iz spremnosti da se suočimo sa životom otvorenih očiju i da radimo na sebi bez oslanjanja na druge. Njeni sinovi su, zahvaljujući takvom odgoju, danas samostalni ljudi sa svojim domovima i porodicama, a ona se ponosi što ih je odgojila da budu odgovorni i vrijedni.
U svijetu gdje se mnogi boje promjena i teško napuštaju sigurnost roditeljskog doma, Sehija podsjeća da je sloboda uvijek povezana sa hrabrošću i preuzimanjem odgovornosti. Njena životna filozofija je jasna – bolje je ići svojim putem, pa makar bio trnovit, nego čekati da drugi oblikuju našu sudbinu.
