Mnogo ljudi neke stvari ne primjete iako su im pravo pred nosom. Često se te prepreke javljaju iz manjka sjećanja ili nemogućnosti prepoznavanja. Danas vam donosimo jednu priču.
Lucia je mlada djevojka koja je u ranom životu bila prisiljena nositi se s teškim situacijama. Saznanje o trudnoći uvelike je promijenilo njezinu sudbinu. Osim što je iznenada postala majka, postala je i samotna figura jer je Nonso, njezin partner, bio odsutan. Migracija njegovih roditelja u stranu zemlju također je predstavljala njegov fizički odlazak, ali emocionalni nedostatak svijesti još ju je više povrijedio. U samoći i boli, Lucia je stekla odlučnost da prevlada sve prepreke i zače sina, Chideru.
- Nadala se da će imati pozitivniju budućnost, ali sudbina je imala druge ciljeve. Tijekom godina sukoba, Lucia je bila prisiljena živjeti u najtežim okruženjima – spavati u napuštenim kućama, obavljati teške poslove, prodavati naranče javnosti i baviti se drugim aktivnostima, sve kako bi preživjela. Unatoč činjenici da se Chidera morao prilagoditi životu u manje optimalnim uvjetima, Lucia mu je bila posvećena. Međutim, život je bio i surov.
Chidera je umro ranije nego što se očekivalo, ostavljajući Luciju s puno tuge i praznim srcem. Godine su prolazile, a Lucia se nastavila boriti. Preselila se u Lagos u potrazi za bogatijim životom i zaposlila se kao čistačica ureda. Unatoč tome što je radila u neposrednoj blizini svog bivšeg partnera, Nonsa Okoyea, nije ga prepoznala. Njegov je život krenuo potpuno drugim putem: postao je financijski uspješan, posjedovao bogatstvo i bio je visoko cijenjen kao direktor.
Međutim, Lucia nije odustala. Nije ga prepoznala, ali je svaki dan održavala njegov ured s teškim srcem koje je također bilo ispunjeno boli i tihom snagom. Međutim, jedan događaj promijenio je sve. Lucia je napisala pismo Nonsu u kojem je otkrila sudbinu djeteta. Taj je trenutak imao značajan utjecaj na njegov život. Nonso je saznao da ima sina koji je preminuo, što ga je jako pogodilo. Ispričao se i rekao da će posvetiti projekte ženama koje imaju slične teškoće. Osnovao je školu za trudnice, koja nudi obrazovanje i priliku za poboljšanje života.
Nazvao ju je “Chider’s Home”, u čast njihovog djeteta. Lucia se razvila. Njezina borba postala je metafora za nade mnogih žena koje su bile u sličnoj situaciji. Postala je zagovornica tihih majki, majki koje su prije bile nevidljive društvu, ali sada su njihove brige postale relevantne. Svaka žena u “Chider’s House” bila je vrijedna brige i svaka je zaslužila poštovanje i priliku da poboljša svoje živote. Unatoč gubitku sina, Lucia još uvijek nosi bol gubitka. Naučila je prihvatiti svoju prošlost i iskoristiti je kao izvor snage. Sada je odlučila postati pomagačica drugima, a ne samo žrtva svojih okolnosti.
“Ponekad je prašina koju konzumiramo sjeme koje ćemo upotrijebiti za stvaranje nečeg novog”, kaže Lucia. Iz svoje boli stvorila je nešto pozitivno: dom za žene koje dijele iste probleme. Ova priča pokazuje da čak i kada se suočimo s nepravdom i gubitkom, moćne osobe mogu promijeniti svijet oko sebe, unatoč prividnoj nemogućnosti da to učine. Lucia nas uči o moći oprosta i hrabrosti da promijenimo ne samo vlastite živote, već i živote onih koji nas slijede.
