U današnjem članku prisjećamo se čovjeka čiji je rad ostavio dubok trag u hrvatskoj muzičkoj historiji Svena Dukića. Njegova smrt iznenadila je i pogodila brojne ljude iz svijeta umjetnosti, ali i publiku koja je godinama uživala u njegovim projektima.
- Dukić nije bio samo profesionalac u svom poslu, već i osoba koja je ostavila neizbrisiv trag na emocionalnom nivou. Među prvima se javno oprostila Severina, jedna od njegovih najbližih saradnica i prijateljica, iskreno podijelivši bol zbog njegovog odlaska. U emotivnoj poruci na društvenim mrežama, opisala je koliko joj je značio njegov duh, humor i podrška.
Sven Dukić je tokom svoje bogate karijere obavljao mnoge uloge – bio je muzički menadžer, producent, organizator događaja, ali i radijski voditelj. Njegova sposobnost da prepozna ono posebno u umjetniku, da stvori ambijent u kojem će muzika doći do srca publike, bila je ono što ga je izdvajalo. Nije težio reflektorima, ali je iza kulisa izgradio najljepše priče domaće muzičke scene. Jedan od njegovih najznačajnijih doprinosa bio je rad s Oliverom Dragojevićem, za kojeg je producirao album “Trag u vječnosti”. Taj album nije bio samo muzičko djelo, već i svojevrsna emocionalna hronika vremena u kojem je nastao, snažna poruka o povezanosti ljudi kroz muziku.
Kroz organizaciju koncerata i turneja, posebno na području Istre, Dukić je pokazao nevjerovatnu posvećenost. Njegova pažnja prema detaljima, razumijevanje publike i sposobnost da predvidi emociju trenutka činili su ga nezamjenjivim u procesu stvaranja koncerata koji se ne zaboravljaju. Zahvaljujući njemu, mnogi nastupi nisu bili samo izvođenja pjesama, već istinski muzički doživljaji. Ljudi su odlazili sa tih koncerata puni osjećaja i inspiracije, što je rezultat njegovog istančanog osjećaja za ono što muzika zapravo jeste – veza između umjetnika i publike.
Malo je poznato da je Dukić već osamdesetih godina pokrenuo radio emisiju “AT Club” na Radio Puli, kroz koju je dao prostor mladim izvođačima da se prvi put predstave javnosti. To nije bio samo medijski projekat, već prostor nade za mnoge koji su tek tražili svoje mjesto na muzičkoj sceni. Imao je dar da prepozna potencijal, čak i kada drugi to nisu mogli vidjeti. Mnogi od onih koji su tada prvi put dobili šansu upravo zahvaljujući njemu, danas imaju ozbiljne karijere.
- Lično, bio je osoba kojoj su se ljudi vraćali – zbog topline, duhovitosti, ali i nevjerovatne sposobnosti da sluša i razumije. Njegove šale, prisjećanja i savjeti često su donosili osmijeh, ali i mudrost. Upravo ta kombinacija humora i profesionalnosti činila ga je jedinstvenim. Mnogi umjetnici nisu u njemu vidjeli samo saradnika, već i prijatelja, mentora, oslonac.
Prema pisanjima medija, Dukić je bio jedan od onih nevidljivih temelja muzičke industrije, bez kojih bi mnoga imena ostala neprepoznata. Njegova uloga se rijetko isticala, ali je bila ključna. Bio je pokretač ideja, organizator iza scene, osoba koja je povezivala sve dijelove muzičkog svijeta – od radijskih talasa, preko studijskih produkcija, pa sve do koncertnih bina. Njegov odnos prema poslu bio je više od karijere – bio je to poziv.
Posebnu vezu imao je s publikom, jer je znao da muzika nije samo izvođenje, već i komunikacija osjećaja. Njegova sposobnost da razumije publiku, da zna kada je trenutak za emociju, a kada za euforiju, činila je razliku. To se ne može naučiti – to se nosi u sebi. I Dukić je to imao, u izobilju.
Mediji iz Istre također su podsjetili na njegov značaj za lokalnu scenu, ističući da je upravo on bio most između tradicionalnih vrijednosti i novih generacija. Rijetki su ljudi koji uspiju spojiti to dvoje, ali on je to radio prirodno i nenametljivo, sa stilom i osjećajem.
Severina je u svom oproštaju istaknula i važnost njegove porodice, kojoj je uputila riječi sućuti, naglasivši da je njegov odlazak više od privatnog gubitka – to je gubitak za cijelu umjetničku zajednicu. Taj osjećaj dijele mnogi, jer su kroz njegov rad i prisustvo osjetili iskrenu strast, posvećenost i ljubav prema muzici.
Na kraju, Sven Dukić nas podsjeća na istinu koju često zaboravljamo – da su najvažniji oni ljudi koji stoje u pozadini, koji ne traže slavu, ali bez kojih ta slava ne bi ni postojala. Njegov život bio je primjer kako se velikim djelima ne dolazi kroz buku i sjaj, već kroz predanost, razumijevanje i vjeru u ono što radimo. I zato, iako više nije među nama, on živi kroz pjesme, uspomene i ljude koje je inspirisao.
