Dobrivoje Topalović bio je nesuđeni inženjer koji je spletom okolnosti postao legendarni pjevač narodne glazbe, počevši od svjetla na licu. Prepoznat ćete ga po osmijehu. Lako je plijenio publiku svojim suptilnim glasom, ali se nikada nije ponašao kao zvijezda, izbjegavao je novinarske istupe i gostovanja, radije zabavljajući publiku.
Topalović je u rubrici “Baksuz strana” lista “Sabor” otkrio da je odustao od harmonikaške karijere, ali da su njegovi prvi pjevački koraci, doduše nenamjerno, naišli na opstrukciju kralja folka. Glazbeno, tada mladi Šaban Šaulić. Kako se to dogodilo možete pročitati u Topalovićevoj ispovijesti objavljenoj u “Saboru” 26. lipnja 1997. godine, koju je prenio Nportal:
- “Moja karijera nije otišla gotovo nigdje i zeznuo sam se prije nego što sam uopće ušao u ovaj posao. Ljubiša Pavković i Tomika Milić bili su “odgovorni” za moju muzičku karijeru, a da bi ovo drugo spriječili profesionalno, krivac je bio pjevač Šaban Šalić. Šaulić, iako su to pokušali spriječiti, postala sam pjevačica, prije točno trideset godina, imala sam neko glazbeno znanje, odnosno nisam imala znanja o tome, srednja škola i sviranje harmonike, kad sam čula da će sve biti lakše. kao glazbenik prijavio da i sam znam svirati harmoniku i dopustili su mi da je ponesem sa sobom u Dom JNA u Rijeci. Održane audicije Tko je svirao harmoniku kao ja, tj. nije znao!
Gledamo lica oko sebe i vjerujemo da su svi kao mi, da se šale i da ništa ne znaju. E, a kad zasvira neki tomica i neka liupisa! Samo sam pogledao gdje su vrata i htio sam ih obrisati. Ali hrabro sam izdržala njihov divan koncert. Onda su nas oboje pozvali. Eto, dok sam još bio živ… nisam do tada prijavio da znam pjevati. Izvukao sam “keca” iz rukava, odmaknuo se od harmonike i počeo pjevati. Nisam imao priliku uzeti harmoniku u ruke. Kako mogu konkurirati takvim majstorima? Dobro sam ih izrezala. To su Ljubiša Pavković i Tomica Milić, dva najveća harmonikaša u zemlji. Zato su mi tog kobnog dana uništili karijeru glazbenika!
Srećom, na vrijeme sam saznao svoju lokaciju. Tri godine kasnije harmonikaš Mita Micić iz Čačka poveo me u Beograd da slušam kako sviram slavnog skladatelja Bucu Jovanovića. Ušli smo u njegov stan i sjeli. Strpljivo sam čekao da zapjevam. Desetak minuta kasnije jedan violinist iz Obrenovca doveo je ćelavo dijete da čuje Buku kako pjeva. Nas dvoje dobro surađujemo! Kad mu Buka reče: – Ajde, sine, otpjevaj nam pjesmu! Kad je počeo pjevati, htjela sam što prije ostati zarobljena u vratima. Nikad u životu nisam čuo nekoga da tako lijepo pjeva. Svi su sa strahopoštovanjem slušali njegove riječi.
Završio je pjesmu i otišao. Po meni ništa u životu nije teže nego pjevati s njim. Ovaj klinac je – Šaban Šaulić! Ne znam pjevati svoje pjesme. Ovo je pjesma koju je napisao Tom Zdravković. Buka me ravnodušno slušao. Nisam ni znala da sam pogrešno odabrala – Tom mu se uopće nije sviđao. Obećao je da će mi se javiti. Mislim da se nema puno za reći. Bio sam u pravu, Bucca me nije kontaktirao. Da Šaban nije pjevao prije mene, priča bi možda krenula u drugom smjeru. Zapravo, morao sam pronaći drugi način da uspijem. Deset godina kasnije upoznao sam Bucu i snimio nekoliko njegovih pjesama. – otkrio je Dobrivoje svoju tadašnju glazbenu karijeru.
- Koji je bio Dobrivojev put do uspjeha?Rođen je u Maloj Gospojini 1944. godine, a odrastao je u selu Preljina. Osnovnu školu završio je u Tehničkoj školi Čačak u rodnom gradu, smjer strojarski inženjer. Nakon završene srednje škole nepuna dva mjeseca radio je u poduzeću “Cer”. Pohađao je Višu tehničku školu u Beogradu, ali je nakon dvije godine izgubio pravo na daljnje školovanje. San njegove majke bio je postati inženjer, a sina poslovni čovjek, no sudbina se s Borivojem poigrala na smiješan način.
Želja mu je bila snimati. Prijavio se za sudjelovanje na seoskom natjecanju pjevača amatera, ali nigdje nije uspio osvojiti prvu nagradu, jer je u to vrijeme čačanski kraj bio poznat po dobrim pjevačima. U to vrijeme u susjednom selu Mrčajevcima živio je Dragan Aleksić, harmonikaš i kompozitor koji je snimao za Diskos. Jednom ga je Dobrivoj ugledao u kafani i odmah zamolio orkestar da otpjeva pjesmu pred njim. Taj trenutak bio je prekretnica u njegovom životu. S Aleksićem je snimio svoje prve četiri singl ploče.
Prvi javni nastup imao je na festivalu “Ilidže” 1970. godine, pjevajući pjesmu koju je odbio Spasoje Dukić i osvojio prvu nagradu publike. Nakon “Ilidže” sve je postalo mnogo lakše. Istovremeno je iz Diskosa prešao u PGP. U Beogradu je počeo suradnju s Milankovićem, ali još bez dobre pjesme. Njegova glazbena karijera dodatno je napredovala kada je snimio pjesmu “Eh da mi je” Obrena Pjevovića.
Miroslav Ilić bio mu je jedan od najboljih prijatelja na estradi, a njihovu vezu okrunio je Kumstorov. Zajedno su snimili album “Otvori prozor djevojčice”. No, najveći uspjeh postigao je 1986. godine s Miroljubom Aranđelovićem, kada je snimio jednu od naših najljepših kafanskih pjesama: “Crno vino”, tekst je napisala pjesnikinja Radmila Mudrinić, a pjesma je postala njegova osobna iskaznica.O pjesmi Dobrivoje je rekao: “Pjesma je otvorila vrata i njemu i mladoj publici.” Ipak, mladi odlučuju što će slušati.”
- Dobitnik je Estradne nagrade Srbije (1983.), Nagrade za životno djelo glazbenog festivala “Moravski biser” (2014.), medalje “Zlatna harfa” za izuzetna vokalna postignuća (2015.), Udruženja narodno-glazbenih umjetnika Srbije (2015.). 2017.), te osvajao nagrade na mnogim glazbenim festivalima.Pjevao je na svim važnijim domaćim festivalima narodne glazbe i osvojio brojne nagrade. Susretao se i surađivao s mnogim skladateljima te nastupao na gotovo svim kontinentima. Živi u rodnoj Prelini, a zimu provodi u Beogradu. Tijekom višedesetljetne karijere snimio je dvadeset i šest singlova i šesnaest studijskih albuma. Kad je dobio unuka, sve svoje vrijeme posvetio je njemu.
“Sa suprugom živim na selu, a najviše vremena provodim s unukom Radovanom. Moja pjevačka karijera se polako bliži kraju pa izbjegavam koncerte i TV nastupe. Nastojim se što više odmarati i s obitelji radim na održavanju imanja, kosim travu…” rekao je prije nekoliko godina Dobrivoje Topalović u “Svetu”.Topalović, čije je djetinjstvo bilo usko vezano uz selo, kaže da su ljudi koji žive u gradu hendikepirani u odnosu na one koji dolaze sa sela.To posebno vrijedi u današnjem razdoblju velike gospodarske krize. Na selu se može preživjeti i u najtežim vremenima, a u gradu glad ubrzo pokuca na vrata – rekao je za života i dodao:
Ipak sam optimist u duši i stvari moraju krenuti na bolje i jednog dana će se kotači okrenuti u našem smjeru. Nismo pod prokletstvom, moramo biti i dalje. Nažalost, mislim da ovdje neće još dugo biti boljeg života. Žao mi je samo današnje mlade generacije jer nemaju budućnost. Bez obzira na sve, ne treba odustajati, treba se boriti. Mladima preporučam bavljenje sportom ili učlanjenje u kulturno-umjetnička društva. Važno ih je maknuti s ulice. Vjeruje da će se radom i sudjelovanjem na ova dva polja polako ostvariti sve što traže i maštaju.
Pjevač Miroslav Ilić do kraja je ostao u kontaktu sa Dobrivojem. Sve smo zajedno prošli. Proveli smo većinu života zajedno, vrijeme kada je naš zanat bio najbolji. Međutim, dugo se nismo vidjeli. Ne samo zbog svoje bolesti, već i zbog Dobrivojevih izbora. Pred kraj života držao se podalje od svega. Jednom je otišao liječniku i rekao mu je da mora birati između pjevanja i pušenja. Miroslav se prisjeća da je rekao “morat ću prestati pjevati”.
Posljednje dane on i supruga proveli su u selu. Iako se hrabro borio, bitku s rakom ubrzo je izgubio. Preminuo je u lipnju 2020. u 75. godini života. Čika Dobrivoje je umro u svojoj kući u selu Prelina. Bio je bolestan tri mjeseca i liječio se, ali želio je posljednje dane provesti kod tete Mile – rekao je njegov nećak Radoslav Topalović.Dobrivoje je iza sebe ostavio suprugu, kćerku i unuka Radovana.
